U auli Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu u sklopu aktivnosti CEO konferencije održan je događaj pod nazivom CoffeeLand by Vispak. Ovaj jedinstveni događaj privukao je mnogobrojne ljubitelje kafe koji su imali priliku da kroz neformalno druženje sa predstavnicima uspješnih kompanija kao što su AT Store, Mistral, Bimal, PwC BiH, Kult, Sberbank BH, Vispak, Valicon, Centar za poslovnu edukaciju, AKTON Communications, Centar za promociju civilnog društva, Lilium Digital, Autoškola Lifeline i Sol Azur & Buena Vista razmjene kontakte, iskustva i saznaju šta se to zapravo svakodnevno dešava u svijetu biznisa, umjetnosti i sporta.

Prijatna atmosfera, pozitivna energija, dobra zabava, networking, opušteno druženje, zanimljivi razgovori i opojni miris svježe skuhane Vispak kafe koji je ispunjavao prostoriju su glavne karakteristike ovog nesvakidašnjeg događaja.

Jedan od predstavnika kompanija na ovom događaju bio je i Adnan Baručija (AKTON Communications) koji je istakao da su događaji poput CoffeeLand by Vispak odlična prilika studentima i srednjoškolcima da čuju priče iz prakse u veoma opuštenoj atmosferi, gdje u svakom momentu mogu postavljati pitanja i saznati ono što ih direktno interesuje. “Gosti koji su pričali su već ostvarili uspješne karijere, te se nadam da su učesnici od svakog od njih naučili barem po jednu stvar koja će im koristiti prilikom ulaska u svijet biznisa i ostvarivanja karijera”, rekao je Baručija.

Admir Tursum (AT Store), je dodao da je ovaj događaj izuzetno važna karika u sklopu CEO aktivnosti jer je ovo dobar način za interaktivno druženje. “Smatram da studenti mogu u opuštenoj atmosferi, uz kaficu, biti prirodniji, postavljati pitanja i saznati ono što ih zaista interesira”, naglasio je Tursum.

Ovim putem želimo da se srdačno zahvalimo našim partnerima, kompaniji Vispak, koja je omogućila održavanje ovog unikatnog događaja i svim prisutnima da uživaju u raznovrsnim okusima njihovih kafa, poručili su organizatori.

Akta.ba

Sedamdesetogodišnji Slobodan Popović, opančar iz Ljubinja, majstor je svog zanata i jedan od svega dva ili tri opančara u BiH, a njegovi tradicionalni hercegovački opanci, pored toga što su skoro neuništivi, stigli su i do Amerike i Australije.

“Sve je u životu slučajno, pa i ovo. Ja sam opanke počeo praviti u stare dane, prije toga sam vozio kamione. Sebi sam napravio prvi par. Čisto onako da ih imam, da ih pronosam kroz Ljubinje i da se podsjetim šta sam nosio u djetinjstvu. Onda sam po par opleo i ukućanima, a onda su došle i prve prodaje”, priča Slobodan dok ekipa “Nezavisnih” uživa gledajući kako plete novi naručeni par.

Prisjetio se i kako su u Ljubinju i ostatku Hercegovine nekada svi – od čobana i djece koja su krenula u školu pa do uglednih trgovaca – nosili opanke, kako je pokojnog oca gledao kada pravi njemu par opančića. Danas, odmahuje glavom, drugo je vrijeme.

Popović opanke pravi od tri vrste materijala – gume debele osam milimetara  koja služi za đon, goveđe kože od koje se prave kaiševi i špage od morske mreže koja se upliće debelo i gusto te u suštini gradi tijelo opanka i drži nogu stabilnom. Sav alat potreban za majstorije su velika igla, dva para kliješta, šilo i mali čekić.

“Nikad do sada nisam imao nijednu reklamaciju i to mi i te kako znači jer novac dođe i ode, a ovo i nije neka para, čisto da se zaradi nešto”, kaže Slobodan.

“Za jedan par mi trebaju dva dana rada. Obično ih naručuju kulturno-umjetnička društva i pojedinici koji hoće da se podsjete na zavičaj, na mladost, da nekome uzmu kao poklon”, kaže Slobodan.

Opanak je, kaže, i puno praktičniji za hercegovački krš od moderne obuće. U njemu se noge ne znoje, lagan je, savitljiv i zgodan za hodanje po kamenju. I na kraju, ne može se poderati za godinu dana, pa makar ga svaki dan nosili.

Darivao je, kako kaže, svoje opanke i predsjednicima vlada, ministrima, uglednim doktorima, poznatim ličnostima.

Jedna narudžba je, tvrdi, došla čak i od Milorada Dodika, predsjednika RS.

“Naručio je, ali nije preuzeo, drugi neki čovjek je došao po njih”, smije se ovaj opančar.

“Moji opanci su otišli u veći dio Evrope, Ameriku, Rusiju, odnosno u Moskvu, Južnu Koreju, Australiju, samo za Afriku ne znam”, kaže on.

Kada je u pitanju broj koliko je pari napravio za proteklu deceniju, kaže da nije siguran jer nije brojao sve do prošle godine.

“Tada me je zainteresovalo da vidim koliko napravim pari u godini i u januaru krenem da zapisujem. Do nove godine nakupilo se 148 pari. Sjednem na kauču, gledam televizor, pratim šta se događa u svijetu i pravim opanke”, kaže Popović.

Akta.ba

Početkom 2016. godine bosanskohercegovački sevdah bend Divanhana kreće na svoju koncertnu turneju Zukva, nazvanu po istoimenom trećem diskografskom ostvarenju pomenutog benda.

Crpeći inspiraciju upravo iz zukve, autohtone vrste kisele jabuke, kao svojevrsnog simbola historijske i kulturne baštine Bosne i Hercegovine, započinju svoje putovanje zemljama Balkana i Evrope.

Nošeni sevdahom na svom krivudavom putu susretali su ozarena lica različitih tradicija i kultura, te kalemili svoj muzički izražaj njihovom bisernom unikatnošću.

Donose priče sa istraživačima tradicije, ljudima iz struke, na sceni i iza kulisa.

Priče sa naizgled sasvim običnim ljudima isprepletene u mrežu koja je svoje niti satkala u etnomuzikološko i etnografsko dokumentarno filmsko ostvarenje.

Izvor:balkans.aljazeera.net

Banane se uzgajaju u Tuzli. Čak i uspijevaju – u bašti Almira Alibegovića.

Kaže da uz upornost ništa nije nemoguće, pa ni to da on iz Tuzle rasadom snabdijeva uzgajivače lavande u Hercegovini – i to sortom deficitarnom u tom dijelu Bosne i Hercegovine,  javlja Al Jazeera.

Iz rata je izašao kao ratni vojni invalid i sa dijagnozom PTSP-a.

Danas ima 324 vrste biljki, i sa tri duluma zemlje, kaže, zarađuje dodatni prihod za porodicu.

(Bportal.ba/Aljazeera)

Mnoge su blagodati posta, a naročito se ističe ona u vezi sa zdravljem ljudi. Posebna čar ramazana su iftari i sehuri, pa mnogi sa puno pažnje i ljubavi pristupaju pripremi ovih obroka.

Ali prije nego što počne, svaki musliman i muslimanka trebaju se pripremiti za post, a to, prema riječima prof. dr. Midhata Jašića, profesora nutricionizma na Tehnološkom i farmaceutskom fakultetu u Tuzli, podrazumijeva nabavku određenih namirnica, ali i njihovo pravilno skladištenje i čuvanje.

– Neke namirnice su kvarljive, pa se ne mogu kupovati u velikim količinama. Među njima su meso, mliječni proizvodi i jaja. Takve namirnice najbolje je nabavljati svaka dva do tri dana i čuvati ih u frižideru na određenoj temperaturi. Pasterizirano mlijeko treba kupovati svaki dan, a tzv. UHT mlijeko (sterilizirano ultra visokom temperaturom) ne bih preporučio da se konzumira tokom ramazana – kaže Jahić.

Važan kriterij koji se, kako ističe naš sagovornik, treba zadovoljiti je taj, da svaka hrana koja se nabavlja i jede tokom ramazana, bude halal.

– To znači da životinja, čije se meso konzumira, mora biti propisno zaklana, a ostale namirnice ne smiju sadržavati haram aditive – naglašava Jašić.

Prema tradiciji, iftar u BiH počinje vodom i hurmom, i to je, kaže Jašić, najbolji način da se počne obrok.

– Organizam tokom dana dehidrira, pa mu je potrebna tečnost, a vodom se i finalizira neki oblik detoksikacije tijela. Dvije-tri hurme vratit će neophodan šećer organizmu, a ovim plodom unijet ćemo i prijeko potrebna sirova vlakna. Nakon toga dobro je napraviti pauzu i klanjati akšam-namaz, jer namaz nema samo duhovni, nego i fiziološki učinak na tijelo, jer će voda i hurma, koje smo prije toga unijeli, krenuti kroz probavni trakt i očistiti ga – objašnjava Jašić.

Za iftar je najbolje pripremati jela koja obiluju ugljikohidratima, a to su proizvodi od brašna (pšenično, kukuruzno, heljdino), te povrće (lisnato i ono koje sadrži plod), od kojih je najbolje praviti supe i čorbe, koje će okrijepiti organizam.

– Crveno meso, piletinu i puretinu najbolje je pripremati u kombinaciji sa povrćem. S obzirom na to da je riba veoma zdrava, preporučuje se barem jednom sedmično pripremiti jelo sa slatkovodnom ili morskom ribom – kaže Jašić i dodaje da je u periodu od iftara do sehura najbolje jesti svježe voće, a oni koji vole slatko, mogu sebi priuštiti i omiljeni kolač, halvu ili sutliju.

Prema preporuci nutricioniste, za sehur treba pripremati namirnice koje sadrže visok indeks sitosti, tzv. proteinsko lipidnu hranu, a to su meso, proizvodi od mlijeka (sirevi) i jaja, a od biljnih namirnica orašasti plodovi (orasi, bademi, lješnici, kikiriki) i proizvodi od njih, grahorice (grah, grašak, leća i soja).

– Tokom sehura izbjegavajte hranu kao što je voće, hurmašice ili baklava, jer ćete već u podne biti gladni – napominje Jašić.

Faktor.ba

Kad bi vas pitali da pogodite, što je zajedničko povratnici u Doboj, povratniku u Zavidoviće i stanovniku Zavidovića, teško bi našli odgovor.

Iako dolaze iz različitih sredina, oni su jedni drugima kao obitelj, piše zosradio.ba. Naime svi su zaposleni u kompaniji Dević tekstil u Tesliću, gdje suživot i tolerancija drugog i drugačijeg nije samo mrtvo slovo na papiru. U ovoj kompaniji radi oko 300 zaposlenika različitih vjera i njihova se različitost poštuje.

Jasmin Vrabac, direktor kompanije Dević tekstila, o suživotu i toleranciji u ovoj tvornici kaže: ”Pa pazite to zapravo nikad nije bila tema u ovoj firmi, jer mi u tom pogledu zaista nemamo problema. Gledano sa nekakve nacionalne ili socijalne strane ovdje žive prosječni nekakvi Bosanci i Hercegovci, ljudi svih vjera, konfesija, nacionalnosti, rade i žive skupa. Znate kako ja to volim reći – vi provedete osam sati na poslu, pa osam sati kod kuće, osam sati spavate. Ovo vam dođe kao neka druga obitelj. I evo kod nas zaista dosad, bez obzira na veliki broj ljudi, nismo imali nikakav problem u tom pogledu, mislim sa tog aspekta nikad nismo imali nikakav problem.”

Inače Jasmin Vrabac je do imenovanja na poziciju direktora živio u Zavidovićima, i svoju adresu prebivališta je zamijenio sa novom u Tesliću. Suživot u ovom gradu ocjenjuje kao jako dobar i kroz neformalni razgovor ističe da planira ostati u ovom gradu još par godina.

Jedna od zaposlenica firme je i Sumeja Čabrić, povratnica u Doboj, koja je kako kaže rođena u Tešnju, gdje su njezini roditelji bili izbjeglice. U ovoj firmi radi već 15 mjeseci, a o dobrim međuljudskim odnosima najbolje govore riječi Sumeje Čabrić:

”Moram reći da nije lagan taj put kad ja moram ustati ujutro u 4 sata da bih došla na posao do šest, ali ono što me najviše veže jeste to što smo mi ovdje jedna mala obitelj. Svi smo prvenstveno drugari, a tek onda kolege. I ono što nas veže prvenstveno jeste da smo ljudi. Ne može biti to da nekom treba pomoć, a da netko od kolega neće da uskoči. Ne može biti da nekom treba slobodan dan da kolega neće da ga zamijeni i tako te neke stvari koje spajaju radnike. ”

Bojan Kitić s druge strane uposlenik ove firme je povratnik srpske nacionalnosti u Zavidoviće. Ističe da je posljednjih sedam godina radio u Žepču, no onda splet okolnosti dovodi ga do Teslića gdje počinje da radi. Iako dolazi iz druge sredine Bojan se jako brzo snašao u novoj sredini i sa novim ljudima. Iako je kratko zaposlen objašnjava da je njegova ocjena suživota i tolerancije jako pozitivna te dodaje: ”Zaista nema ružnih riječi, netko nekog da zove, svi su osjećam hajde da ovako kažem ko jedna familija nema nikakvih grubih nadimaka nego je sve fino. Ovo je meni tek drugi tjedan, ja sam ovdje sedam dana i stvarno se super osjećam. Znači niko mi ništa nije rekao ili da sam čuo pa da kažem, joj pa zar i ovdje ima toga. Nema stvarno, super mi je zasad. ”

Ohrabruje činjenica da Bosanci i Hercegovci, odlučno koračaju putem pomirenja i suživota, i da biraju biti prijatelji jedni drugima bez obzira na to odakle su i tko su. Ovi vrijedni ljudi dokazuju da im je jedino bitno da pomognu jedni drugima i da rade svoj posao koji im garantira stabilnost, i dok to čine nemaju vremena da razmišljaju o tome kako se kolega do njih zove ili koje je vjere, piše zosradio.ba.

Izvor: Manager.ba

Iako se liderstvo smatra veoma komplikovanim i vještinom za koju su potrebna mnoga znanja, ono je u osnovi jednostavno tvrdi Inc.

Neka vaš fokus bude na ove četiri stvari ukoliko želite da budete predvodnik jer to je upravo ono što svaki tim želi od svog lidera.

Jasan smjer

Ovo je najvažnije za svakog lidera. Ljudi i sami mogu da lutaju, ali prate lidere zato što ih on vodi u smjeru u kojem ne mogu sami da idu. Zato je veoma važno da znate gdje ste tačno krenuli kako biste imali što kvalitetnije pratioce za ono čime želite da se bavite.

Podrška

Ljudi ne vole lidere koji nisu u dodiru s realnošću teškoće poslovanja. Važno im je da im lideri ne postave zadatke naređivački i odu. Oni koji su uz njih dajući im podršku i osjećaj sigurnosti u svakoj situaciji bivaju omiljeni među timom. Lider je neko ko stoji ispred svojih sljedbenika i o njima brine kao o svom jatu.

Prostor

Dajte svom timu prostor da se navikne na posao, obaveze. Ne stvarajte im dodatni stres i nemojte ih gušiti svojim prisustvom. Kada ljudi osjete da su slobodni oni će biti mnogo kreativniji i svoje obaveze neće doživljavati kao tjeskobu i obavezu već kao poligon za kreativna rješenja i stvaranje najboljeg posla. Ne dozvolite da se vaš tim osjeti kao pod okom Velikog brata.

Pohvala

Ne libite se da pohvalite svoj tim. Ponekad je nevjerovatno koliko malo, sitnica, može učiniti da osoba dobije potrebni podsticaj i učini čuda. Tapšanje po ramenu ili neka pohvalna riječ nadređenog ili lidera mogu ohrabriti osobu da se dodatno otvori i stvara čuda. Neki ljudi imaju problem sa samopouzdanjem i to je razlog zašto oni nisu na višoj poziciji, ali zato pravi lideri treba to da prepoznaju.

Poznati bosanskohercegovački pjevač Armin Muzaferija izabranicu svog srca Aminu upoznao je u ramazanu 2009. godine.

U svom domu u Vogošći i ovog ramazana prisjećaju se prvih dana upoznavanja, a presretni jer danas iftare dočekuju sa dva sina, trogodišnjim Abdulahom i tromjesečnim Imranom.

– Svratio sam na iftar u Kiseljak, u džemat na Gromiljaku. Tokom omladinskog iftara ugledao sam Aminu i pitao mladiće ko je ona. Niko je nije poznavao, samo su mi kazali da nije iz komšiluka jer je i oni prvi put vide. Efendijinog sina sam poslao da se raspita, ali on se nije vratio sa informacijama – prepričava Armin tu ramazansku noć 2009. godine.

Nakon iftara Armin je sjeo da popije kahvu sa domaćinom Hamzom efendijom Berbićem i hafizom Nedžadom efendijom Ćemanom, Amininim ocem.

Hafizova kćerka

– Tokom sijela, prilazi efendijin sin i kaže mi: “Ona djevojka ti je hafizova kćerka.” Ja sam od stida počeo mijenjati boje jer je hafiz, Aminin babo, sjedio pored mene. Tu noć su mi govorili: “sad će ti punac vaziti”, a Amina i ja se ni upoznali nismo. Tek nakon te noći nastupila je blagodat društvenih mreža kada smo stupili u kontakt i tada mi je Facebook bio baš koristan – kazao je Armin.

Nakon četiri godine ašikovanja, na dan kada su se upoznali, 5. septembra 2013. godine ovaj par se vjenčao. A u ramazanu su dobili i sina Abdulaha.

– Oboje smo vezani za svoje porodice i vrijeme najradije provodimo sa njima, a hvala Bogu ima nas puno, pa su nam tako i ramazani najposebniji u porodičnom okruženju. Tako je bilo i ove godine, tradicionalni prvi iftar proveli smo sa mojim roditeljima, a drugu noć kod Amininih roditelja – priča pjevač.

Život mu se, kaže, nakon ženidbe puno promijenio, pa tako i ramazani.

– Kada sam bio mlađi, ramazan je bio pojam dužeg spavanja, dobre hrane i iftara, ali kako je vrijeme prolazilo, shvatio sam da je ramazan zapravo mjesec aktivnosti. I ovaj, kao i prethodni ramazani, nam je u potpunosti ispunjen. Ugrabili smo priliku i da nas dvoje sami iftarimo, dok meni predstoji više od 15 radnih iftara na terenu širom cijele BiH – pojašnjava Armin, te dodaje da će mu supruga Amina praviti društvo gdje joj to mogućnosti budu dozvoljavale zbog djece.

Amina nastoji pratiti Arminov tempo i najveća je podrška svom mužu.

– Ona je moja logistika, 80 posto vremena posvetila je djeci, 15 posto meni, ispeglaj, pripremi stvari u kofer, a za sebe ostavlja samo pet posto. Međutim, mi ćemo to njoj jednog dana nadoknaditi, mada i ona bolje funkcionira kada joj je gužva – naglašava Armin.

Zbog velikog broja obaveza oko djece Amina ne stiže puno vremena odvojiti za pripremu iftara.

– Moram pohvaliti Armina da bolje kuha od mene. On napravi odlično jelo od onog što ima u frižideru, dok ja radim sve po receptu. Kada pripremam iftar za prijatelje, uglavnom ih pitam šta im se jede i to im i skuham. Ali dosta vremena smo van kuće pa i nemam priliku da pripremim puno iftara – kaže Amina.

Arminov posao traži mnogo vremena i odricanja, ali, kako ističe, ne dopušta da to utječe na porodicu.

– Ne sjećam se kada sam za Bajram bio kući, ali Bog me počastio da ljepotu Bajrama provedem sa hiljadama ljudi, tako se tješim, a zna se da je najljepše sa svojim najmilijim. Ipak, način na koji ja radim, ima i pozitivnih stvari, poruke koje šaljem pjesmama, sevdalinkama i Ilahijama. A moto svega je da nema odmora na ovom svijetu, jer se ne ide odmoran pred Boga. Koliko god da se umorimo, važno je da je vrijeme iskorišteno – kaže pjevač.

Ovaj par na poseban način u vezi i sa tekijom.

– Meni su se mnoge lijepe stvari desile zahvaljujući tekiji, to je jedan način života, vjersko upotpunjenje. Ne moramo to gledatI kao tekiju, nego kao jedan jak džemat. Čovjeku treba džemat i društvo. Onaj ko se udalji od džemata je kao i ovca koja se odvoji od stada pa je vuk pojede, tako je generalno i sa čovjekom – kažu Muzaferije.

U tekiji pravim čajeve

Armin ističe da je tekija u mnogome utjecala na njegovu duhovnu nadogradnju i da mu je itekako pomogla u poslu kojim se bavi.

– Naučio sam da u ovom poslu trebam biti uporan, ali da za dunjaluk ne prodajem najvažnije stvari u životu. Dešavalo mi se da sa 20 godina imam koncert pred nekoliko hiljada ljudi i čovjeku to imponuje, međutim, kada dođem u tekiju, zaduže me da nešto očistim, daju mi da pravim čajeve i na taj način te vrate na zemlju. Poenta je u ubijanju nefsa, ega. A svako ko ima svoj džemat, zna koje je to bogatstvo – zaključuje Armin.

Oboje se slažu da se vole u ime onoga što je vječno, u ime dragog Boga i svoj život žive na taj način i zahvaljuju dragom Allahu dž. š. jer ih je počastio i hairli bračnim drugom, djecom, džematom i svim drugim bogatstvima.

Izvor: Faktor.ba

Obzirom da vam prezentacija služi kao alat za prenošenje određenih poruka ciljanog grupi, važno je da privučete potpunu pozornost vaših slušatelja, uspostavite dobru komunikaciju i znate kako odgovoriti na njihova pitanja.
Osim što vaša prezentacija treba biti jasna i zanimljiva, ona mora biti dobro prezentirana pred publikom. Zato je ključno da ste vi dobro savladali temu o kojoj pričate te da znate kako upravljati pažnjom publike. Zato u nastavku donosimo 5 korisnih savjeta koje će obogatiti vaše prezentacijske vještine.

#Upoznajte se s materijom o kojoj pričate
Sjetite se razgovora s prijateljima o hobiju koji volite. Vjerujemo da ste strastveno objašnjavali zašto je upravo taj hobi poseban i zašto bi ga i oni trebali isprobati. Isto biste trebali raditi i s vašom prezentacijom. Kada u potpunosti poznajete sadržaj o kojem pričate, slobodno ćete vaše znanje predstaviti drugima. No, nipošto nemojte vašu prezentaciju naučiti napamet, od riječi do riječi.

#Zaboravite na nervozu
Svima nam je poznat osjećaj kad tik prije prezentacije shvatimo da nam srce brže kuca, glas postaje sve drhtaviji i zbog osjećaja nervoze krenemo pričati prebrzo uz tapkanje noge od pod.
Umjesto toga, radije si na papirić koji držite u ruci ili koji možete ostaviti na stol napišite da pričate polako i svaki put kad se osjetite nesigurno, stanite na par sekundi i nastavite.

#Vježbom do savršenstva
Vježbajte vaš govor pred ogledalom i pratite govor tijela. Tako ćete znati koje dijelove prezentacije možete dodatno uvježbati.

#Povežite se s publikom
Kako biste dobili njihovo povjerenje i stvorili vezu s njima, počnite prezentaciju ili začinite prezentaciju šalom. Smijeh je uvijek odlična spona za kreiranje baze za dugo i uspješno druženje.

#Pronađite nekoga na koga ćete se fokusirati
Ok, ne mislimo da ga trebate zamisliti bez odjeće, bez brige. Radije pronađite nekoga u publici za koga vidite da vas pozorno prati i reagira na vaše riječi. Reakcije tog slušatelja će vam dati samopouzdanje i motivaciju za sjajnu prezentaciju.

#Smijte se
To će i vama i vašoj publici pomoći da se osjećate ugodno.

Izvor: Manager.ba

Tinejdžer iz Bosne i Hercegovine Kerim Ahmedspahić minulog je vikenda u Austriji branio svoje rekorde, a pred njim je bio izazov od 100 komada siporeks građevinskih blokova debelih po pet centimetara.

Ahmedspahić je s lakoćom razbio u okretu na glavu 90 blokova za svega 25 sekundi i time je oborio rekord postavljen nedavno u Visokom.

Snimak obaranja novog svjetskog rekorda postao je viralan širom svijeta, pa su se o uspjehu bh. tinejdžera raspisali brojni ugledni mediji širom svijeta.

“Klip od 55 sekundi počinje s mladim čovjekom, obučenim u tradicionalnu borilačku opremu kako se psihički priprema za izazov. Oko 22. sekunde on kreće u akciju. Skače i uvija se u zraku prije nego što se glavom savršeno približi blokovima, koji potom pucaju na pola”, opisuju događaj britanski mediji.

“Slijed radnji ponovio je još deset puta, a kada je konačno završio bio je presretan rezultatom. Impresionirani gledatelji bili su oduševljeni njegovim pokušajem i pitali se kako je uspio ne povrijediti glavu”, opisuju događaj Britanci.

Osim Ahmedspahića, i Edin Kajević Kaja i Muhamed Kahrimanović su ponovo uspjeli oboriti vlastite rekorde u razbijanju kokosovih oraha i limenki.

(Bportal.ba)

U zvorničkom naselju Divič večeras je organizovan iftar na kojem je prisustvovalo 2.000 postača iz Zvornika, Podrinja i mnogih drugih krajeva naše zemlje.

Iftar je organizovan na stadionu, pedesetak metara od rijeke Drine. Iftaru je prisustvovao i muftija tuzlanski Vahid ef. Fazlović, koji je u svom obraćanju prisutnim postačima istakao da se ponosi ljudima koji tu žive.

“Dvije hiljade džematlija ovoga Medžlisa i njegovih džemata jeste svjedočanstvo snage i duha ljudi koji ovdje žive. Selamim džematlije ovoga džemata, selamim našu dragu omladinu. Hoću da naglasim da smo ponosni na mlade ljude na Drini. Ponosni smo na mladiće i djevojke koji su među najaktivnijima u cijeloj našoj domovini. Kiša pada, Allah dž.š nas počastio i iz neba, ali evo njegovi robovi koji žive ovdje na zemlji kazuju koliko su vrijedni u svom dinu i na ovom svom parčetu BiH, ovdje u Zvorniku i Diviču. Ponosni smo na vas ovdje. Dolazimo često, ali moramo i češće, jer vi to zaslužujete i to je naša obaveza” kazao je između ostalog Vahid ef. Fazlović.

Iftar je organizovao Medžlis Islamske zajednice Zvornik. Iftaru je prisustvovao i Ramiz Salkić, potpredsjednik bh. entiteta Republika Srpska.

(Bportal.ba)

Dženita Abaza, koja je kao izbjeglica došla u Kalmar, na čelu je ovog grada, koji je treći put zaredom proglašen najboljim ljetnim odredištem u Švedskoj.

Dženita Abaza s porodicom je iz ratnog Sarajeva pobjegla na Korčulu, gdje je s drugim izbjeglicama provela godinu dana u kolektivnom smještaju u hotelu u kojem je kao dijete ljetovala. Kako se rat razbuktavao, misleći na svoju djecu i njihovu budućnost, u junu 1993. otišli su u Švedsku, gdje su, kao i mnoge izbjeglice, bez posla i znanja jezika počeli ponovo graditi život.

Dvadeset godina nakon toga izabrana je za gradonačelnicu Kalmara, nekadašnjeg skandinavskog kraljevskog grada na Baltičkom moru, koji je već treću godinu zaredom proglašen najboljim ljetnim turističkim odredištem u Švedskoj.

Vodstvo nad gradom od 70.000 stanovnika, s najbolje očuvanim renesansnim dvorcem u sjevernoj Evropi, u kojem se gotovo svaki dan održava neki kulturni ili sportski događaj, dijeli s još jednim kolegom, ističe Abaza na početku razgovora.

“Po švedskom sistemu, to gradonačelničko mjesto je podijeljeno. Kolega je zadužen za izgradnju grada i saradnju s privrednicima, a ja za socijalna pitanja, pitanja obrazovanja, tržista rada i integraciju. To je jako širok i vrlo zahtjevan resor”, objašnjava ova rođena Goraždanka, koja je u Kalmaru počela živjeti 1994. godine, kao 30-godišnja izbjeglica iz Bosne i Hercegovine.

Švedski jezik, dodaje, bio je težak i trebalo joj je nekoliko godina da ga savlada. U međuvremenu je, zajedno s drugim izbjeglicama, osnovala udruženje posredstvom kojeg su pravili izložbe i koncerte, pokušavajući približiti bh. kulturu ljudima koji su ih primili u svoju zemlju.

“Prvi susret sa Švedskom bio je nestvaran. Bio je juni i vrijeme kada je ova zemlja najljepša. Polja šećerne repe bila su procvjetala i u žutoj boji, sve je mirisalo i bilo tako čisto i umiveno. Ljudi su bili ljubazni i imali su konstantno osmijeh na licu. Toga se dobro sjećam. To mi je tada jedino i bilo potrebno. Lijepa riječ i mogućnost da živim život dostojan čovjeka. Zemlja gdje vladaju red, rad i mir”, prisjeća se prvih utisaka poslije rata i kolektivnog izbjegličkog smještaja.

Već nepunu godinu nakon toga dobila je posao u općini Kalmar, gdje je radila na projektu pomoći izbjeglicama, koji je, kaže, dobio mnoge nagrade i bio primjer i pokazatelj drugim gradovima kako se radi na uspješnoj integraciji useljenika.

‘Šveđani bili u šoku kada su posjetili BiH’

U politiku je ušla 1999. godine nakon što je organizirala putovanje u Bosnu i Hercegovinu za političare iz Švedske. Ta posjeta, prisjeća se, bila je šok za Šveđane, koji su to jako emocionalno doživjeli.

“Mi smo, zapravo, otišli kako bismo ispitali postoje li uslovi za održiv povratak u Bosnu i Hercegovinu, a Šveđani su izdvojili određena sredstva za tu svrhu. Obišli smo Bosansku Gradišku, Prijedor, Banju Luku, Sarajevo… Međutim, švedski političari bili su u šoku kada su vidjeli šta se dešava. To je bila situacija gdje su ljudi, naprimjer u Banjoj Luci, kucali na vrata i molili da uđu u svoje, onda bi u svojoj kući sjedili s nepoznatim ljudima koji su se tu uselili. Sve su pratili i švedski novinari, a Šveđani su to emotivno doživjeli, maltene su plakali. Kada smo se vratili, sredstva su umjesto na povratak preusmjerili na integraciju izbjeglica.”

Upravo su se bosanskohercegovački građani u Švedskoj i Norveškoj najbolje i najbrže integrirali od svih useljenika, kaže Abaza.

“Razlog za to je visok stepen obrazovanja, brza odluka da ćemo ostati živjeti u Švedskoj, kao i evropski način života koji smo živjeli prije dolaska ovamo, ali smo, prije svega, bili vrijedni. Izbjeglice koje sada primamo imaju iste i još bolje uslove za etabliranje u švedsko društvo, a Švedska treba kvalifikovanu radnu snagu u svim oblastima, što znači da tržište rada treba sve do jednog.”

Nakon putovanja u Bosnu i Hercegovinu Abaza je dobila poziv tadašnje gradonačelnice Kalmara, koja joj ponudila mjesto na izbornoj listi socijaldemokrata. Tako je uspjela ući u gradski parlament. Politika ju je tada, kaže, fascinirala i postala dio njenog života.

“Prelijepo je biti dio jednog takvog demokratskog procesa. Poslije izbora 2010, godine vodila sam jedan resor, a pred zadnje izbore dobila ponudu da se kandidujem za gradonačelnika. Politika je već uveliko postala dio mog života, tako da se nisam dvoumila. Imala sam i protukandidata, ali na godišnjoj skupštini socijaldemokrata većinom glasova dobila sam povjerenje svojih političkih kolega i u oktobru 2014. godine uselila u Gradsku vijećnicu.”

Spasili grad od krize

Grad na čijem je čelu upoređuje s Dubrovnikom. Znamenitost Kalmara jest i da je to univerzitetski centar te da je mostom dugim sedam kilometara povezan s jednim otokom. Ove godine građani Švedske ponovo su ga izabrali za najljepše turističko odredište.

Abaza objašnjava da iza toga stoji jako mnogo rada i politička volja, koja je uspjela spasiti grad od ekonomske krize nakon što su se sve fabrike zatvorile.

“Do 2006. godine Kalmar je bio industrijski grad. Poslije ekonomske i globalne krize skoro su se sve fabrike zatvorile, a mi smo se brzo preusmjerili na trgovinu, etablirali koncern IKEA, intenzivno radili na razvoju turizma i preživjeli krizu. Od 365 dana u godini 300 dana imamo kulturna i sportska dešavanja. Većina njih namijenjena je našim građanima i turistima i mnoga su besplatna i svima dostupna. U budžetu izdvojimo sredstva i nađemo sponzore, što na kraju godine rezultira velikim brojem noćenja i lijepim prihodima u hotelima, restoranima i trgovinama. Nominirani smo i za najbolje gradsko jezgro i najbolji studentski grad.”

Politika u Švedskoj, kaže, ipak je znatno drugačija od one u Bosni i Hercegovini.

“Politički aparat u Bosni i Hercegovini komplikovan je, ogroman i skup. U lokalnim zajednicama u Švedskoj brinu se o starijim ljudima, izbjeglicama, nema nezbrinutih životinja na ulicama, sve je prilagođeno porodici, majke i očevi dijele porodiljsko bolovanje, što je veliki korak u borbi za ravnopravnost žena.”

Zbog toga je i sama, kaže, vrlo rano donijela odluku da se neće vratiti u Bosnu i Hercegovinu. Ipak, zajedno s bh. dijasporom, aktivno radi na sklapanju privrednih odnosa između Bosne i Hercegovine i Švedske te organiziranju prikupljanja pomoći za one kojima je to potrebno.

“Danas je jako puno nas iz Bosne i Hercegpvine koji smo aktivni u privrednom, kulturnom i političkom životu ove zemlje. Većina naših ljudi radi u svojoj struci i vrlo su cijenjeni. Borili smo se kao lavovi da nešto napravimo od naših života”, ističe Abaza.

Tako je i sama, ne znajući švedski jezik ni ljude Kalmara, došla na čelo grada u kojem sada pomaže onima koji počinju ponovo graditi svoje živote, kao što je ona nekada bježeći iz ratnog Sarajeva.

Izvor: Al-Jazeera Balkans

Istraživanja su pokazala da je najbolji način opuštanja i smanjenja stresa – čitanje knjiga.

Čitanje je učinkovitiji i brži načina opuštanja od brojnih drugih metoda kao što su slušanje muzike, šetnja ili ispijanje čaja.

Samo šest minuta čitanja smanjuje nivo stresa za dvije trećine. Psiholozi vjeruju da je to zato što se mozak koncentriše na čitanje te se tako smanjuje napetost u mišićima i srcu.

Ovo je istraživanje sprovedeno na univerzitetu “Sussex”, a volonterima je izmjeren i nivo stresa i broj otkucaja srca nakon što su prethodno bili podvrgnuti određenim testovima i vježbama.

Nakon što su ih opteretili, volonteri su morali isprobati razne tehnike opuštanja, a pokazalo se da je najučinkovitije bilo čitanje koje je nivo stresa smanjilo za 68 odsto.

Slušanje muzike bilo je nešto manje učinkovito, a smanjilo je nivo stresa za 61 odsto, šoljica čaja ili kafe stres je umanjila za 54 odsto, dok je šetnja imala učinak od 42 odsto, piše CDM.

(Alen Avdić)

source.ba

Prelijepa bajramska atmosfera upriličena je danas u Prijedoru, gdje je bio poseban dan za Medžlis Islamske zajednice toga grada.

Svi Bosanci i Hercegovci mogu biti ponosni na omladinu koja je danas pronijela Bajram kroz glavnu prijedorsku ulicu.

Počastili su cijelu glavnu ulicu osmijehom i baklavom, a zatim i ljude u poslovnim prostorima, apotekama, buticima, lokalima. Dijelili su letke sa bajramskim porukama i opisima tradicije Bajrama kod Bošnjaka.

Prema informacijama sa društvenih mreža, na prijedorskim ulicama tražila se baklava više, a podijeljeno ih je više od devet stotina, uz 200 litara limunade.

-Zaista se radost osjetila na licima ljudi. Bio je to poseban osjećaj. Osjećaj koji obećava – prokomentarisao je na svome Facebook profilu imam gradske džamije u Prijedoru Omer Redžić.

Bportal.ba

Slana Panonska jezera u Tuzli su jedno od najvećih i najposjećenijih kupališta u Bosni i Hercegovini, koje svake godine posjeti nekoliko stotina hiljada kupača.

Samo prošle godine, slana jezera u centru grada soli je posjetilo oko 300.000 kupača iz naše zemlje i svijeta.

Ovih dana se zahuktava sezona na ovim jezerima, a kako je danas izgledao ovaj prelijepi kompleks iz zraka, pogledajte u kratkom videu autora MS Videography – Aerial Footage.

Inače, prvo jezero je napravljeno 2003., drugo 2009., a treće 2012. godine. U kompleksu Panonskih jezera nalazi se i Sojeničko neolitsko naselje, sportski tereni, slani slapovi te mnogi drugi sadržaji. Jezera se nalaze u samom središtu Tuzle svega nekoliko stotina metara od središnjeg gradskog trga.

Video pogledajte OVDJE.

(Bportal.ba)

Svjetski priznati bokser Adnan Ćatić uvijek je znao oduševljavati svojim patriotizmom i ljubavlju prema domovini, iako je rođen i živi u Njemačkoj.

Ćatić nikada ne propušta priliku da na svojim mečevima istakne odakle je, često je znao istaknuti i zastavu “Don't forget Srebrenica”.

– Televizije nešto malo prikazuju na godišnjicu, prave se paralele sa 11. septembrom. O američkoj tragediji se svaka tri mjeseca nešto prikazuje. O Srebrenici se puno ne priča mada se sve dogodilo u centru Evrope – kazao je Ćatić prije nekoliko godina gostujući na njemačkoj televiziji WDR.

Naš bokser je 2014. godine bio u Srebrenicu na obilježavanju 19. godišnjice srebreničkog genocida.

U videu pogledajte i podsjetite se zašto Ćatić ponosno ističe bh. zastavu i šta misli o genocidu u Srebrenici:

Avaz.ba

Stanovnici Bosne i Hercegovine zauzeli su prvo mjesto u Evropi prema istraživanju World Atlasa, a rekord drže – u visini!

Naime, istraživanje World Atlasa pokazalo je da su Bosanci i Hercegovci u prosjeku visoki 177,8 centimetara, ili šest milimetara više od Holanđana, koji su na listi najviših Evropljana zauzeli drugo mjesto.

Treće mjesto dijele Crmnogorci i Danci sa prosječnom visinom 177 cm, a slijede Norveška (175,3 cm), Njemačka (174,5 cm), Litvanija (174,5 cm), Srbija (174 cm), Švedska (174 cm) i Finska (174 cm).

Istraživači navode da visina ljudi zavisi od genetike, ali i od načina života i ishrane na određenom području. Navedene prosječne visine su srednja vrijednost za ukupno analizirane populacije, uključujući i muškarce i žene.

– Visina osobe se mjeri od njenih nogu do vrha glave. Mjerenje se vrši pomoću uređaja koji se zove stadiometar – objasnili su na World Atlasu.

(Bportal)

Ovogodišnji Međunarodni festival umjetnosti mladih Kaleidoskop koji se održava u Tuzli pružio je priliku mladima da se uključe u planiranje oslikavanja gradskih površina.

Članovi umjetničke ekipe koji imaju iskustva u različitim poljima vizuelne umjetnost, osmislili su projekat “Robotz” i ponudili organizatorima Festivala njegovu realizaciju.

Projekt je prihvaćen, a komunalne službe odobrile su oslikavanje površina koje ostaju gradu i nakon festivala. Tako, zahvaljujući radu nekolicine umjetnika i njihovim street art djelima, pojedine gradske površine polako postaju velika galerija na otvorenom.

Zvanična prezentacija završenog projekta i primopredaja ovih radova bit će upriličena u nedjelju, 16. jula, u tuzlanskim naseljima Stupine, B7 i B8, najavljeno je iz Presa Grada Tuzle.

Ideja za projekat “Robotz”, nastala je prije nekoliko godina, kada je jedan član tima za realizaciju ovog projekta bio inspirisan čudnim betonskim kockama koje se nalaze pored određenih stambenih blokova u tuzlanskim naseljima.

Ovim projektom namjerava se kroz street art, uz mnoštvo boja i kreativnosti, te sive betonske kocke, koje su ih podsjetile na robote sa antenama, “oživjeti” i podariti jedinstven karakter.

“Iako je sama ideja stara nekoliko godina, tek ove godine odlučili smo stupiti u kontakt sa organizatorima Kaleidoskop festivala u cilju realizacije ideje” ističu mladi kreativci.

Kako su većina “robota” zastupljena na površinama koje su izvan centra grada, utoliko im je bilo draže realizirati projekat i posvetiti više značaja onim dijelovima Tuzle koji nisu tako često u fokusu kreativnih dešavanja kao sam centar grada.

Ekipa koja se stoji iza projekta “Robotz”, a pod nazivom “Popeli se na glavu” je mlada i raznolika umjetnička ekipa čiji članovi imaju iskustva u različitim poljima vizuelne umjetnosti, a koja će ostati anonimna do samog čina realizacije projekta.

(Bportal.ba)