U južnom dijelu Njemačke, u regiji gornjebavarskih Alpa, nalazi se Wendelstein, planina s vrhom na 1836 metara.

Duže od jednog stoljeća Wendelstein je centar zimskog turizma, jedinstven po tome što već 105 godina planinare, skijaše i druge goste do vrha prevozi brdsko-planinska električno pogonjena željeznica. Radi se o uskotračnoj željeznici, čija su vozila i pruga opremljeni sistemom zupčanika.

A to što do Wendelsteina vodi električno-zupčasta pruga zaslužni su, vjerovali ili ne, Bosanci, odnosno Bosna i Hercegovina!
Otkud naša zemlja u priči o jednom od najvećih “čuda” početkom prošlog stoljeća. Pretvaranje Wendelsteina u izletište Bavaraca počelo je još 80-ih godina 19. stoljeća, da bi se početkom 20. vijeka, kao naredni korak, nametnula potreba za prugom do vrha.

Na konkurs za izgradnju pruge javio se Otto von Steinbeis (1839-1920) sa smionim planom: Dovest će voz do Wendelsteina, i to električno-zupčasti umjesto parne lokomotive!

Ko je Otto von Steinbeis? Njemački industrijalac koji je razgranao biznis u Bosni i Hercegovini, u vrijeme austro-ugarske vladavine našim prostorima.

Godine 1893. Von Steinbeis je osnovao preduzeće za preradu šume i drveta ‘Bosna’ koje će mu četvrt stoljeća kasnije, nakon poraza Austro-Ugarske u Prvom svjetskom ratu, konfiskovati vlasti Prve Jugoslavije i preimovati u Šipad!

Vratimo se Wendelsteinu. Lokalne bavarske vlasti prihvatile su ponudu Otta von Steinbeisa kojem je bavarski princ regent Luitpold potpisao pravo na koncesiju za izgradnju pruge 4. februara 1910.

Von Steinbeis je imao viziju koja se, malo po malo, počela ostvarivati. U podnožju Wendelsteina, u Hinterkronbergu, napravljena je hidroelektrana sa dvije turbine koja će strujom snabdijevati buduću prugu.
No, najzahtjevniji posao bila je izgradnja pruge na totalno nepristupačnom planinskom terenu. Von Steinbeis je znao gdje će pronaći najbolje radnika za ovaj zadatak. Naravno, u svojoj bosanskoj firmi! Iz BiH dolazi oko 800 radnika koji su za nešto više od dvije godine napravili pravo čudo.

Na web stranici Wendelsteina danas bukvalno piše: “Danas je teško zamisliti kako je bilo moguće da 800 uglavnom bosanskih radnika u samo dvije godine izgrade 9,95 kilometara pruge sa sedam tunela, osam galerija za zaštitu od lavina i odrona kamenja, 12 mostova, brojnim potpornim zidovima”, prenosi Radiosarajevo.

O kakvom se građevinskom poduhvatu radilo govori podatak da je u Hohe Mauer (Visoki zid) – nasip dužine 127 i visine 17 metara podno posljednje planinske stanice Bergbahnhof – ugrađeno 10.000 kubnih metara obrađenog kamena, dok je na cijeloj pruzi upotrebljeno oko 35 tona eksploziva.

Kada je 25. maja 1912. godine otvorena prva njemačka planinska željeznička pruga, počela je nova era za Wendelstein i cjelokupni bavarski turizam.

U proteklih 105 godina pruga je nekoliko puta modernizirana, nešto skraćena, ali i dalje počiva na temeljima koje su postavili radnici iz Bosne i Hercegovine i vizionar Otto von Steinbeis.

(Bportal.ba)

Edin Galijašević, poznatiji kao Edin Gali, poznato je lice u holivudskim glumačkim krugovima, a igrao je s velikim zvijezdama i oskarovcima. 

On je do sada imao zapažene uloge u filmovima “Hemingway and Gellhorn”, s Nicole Kidman, “Fury”, s Bradom Pittom, te serijama “New Girl” i “Mad Man” (“Ljudi s Madisona”), za koju je dobio i Emija, američku nagradu za televizijske produkcije.

Edin Gali raduje se dolasku rodbine i prijatelja iz BiH, a nedavno je u svom domu u Los Angelesu na najbolji mogući način ugostio šuru Semira Hadžimehmedagića. Očito je da je glumac poželio bosanske specijalitete, pa je svoje goste odlučio izenaditi ni manje ni više nego cijelim janjetom.

Faktor.ba

Ne moramo znati koliki je nečiji kvocijent inteligencije da bismo zaključili da je ta osoba natprosječno inteligentna. “Lumene” ćemo prepoznati i po 5 stvari koje oni rade drugačije od ostalih.

1. Propitkuju i najuvrježenija mišljenja i vjerovanja
Inteligentni ljudi ne vjeruju svemu što čuju. Propitkuju tradiciju, vjerovanja, etičke norme, čitav sustav u kojem živimo, zapravo sve što postoji. Ne uzimaju ništa zdravo za gotovo i ne povode se za masom, već o svemu promišljaju kritički i temeljito istraže prije nego stvore vlastito mišljenje.

Zasigurno ne vjeruju svemu što čuju u vijestima ili od strane bilo koje autoritativne figure. Natprosječno inteligentni ljudi mogu proniknuti laž te ne dopuštaju drugima da se igraju s njima ili da ih stjeraju u kut. Dogma, odnosno principi koji se predstavljaju kao nepobitna istina, njima ne znači ništa – oni imaju mišljenje kakvo žele imati i slijede vlastiti put u životu.

“Inteligentni ljudi ne vjeruju svemu što čuju. Propitkuju tradiciju, vjerovanja, etičke norme, čitav sustav u kojem živimo, zapravo sve što postoji“

2. Inteligentni ljudi nikoga ne dižu u nebesa
Ljudi s natprosječnim kvocijentom inteligencije rijetko imaju idole i rijetko traže nekoga tko će ih voditi kroz život. Oni znaju da znanje koje traže i koje im je potrebno mogu pronaći u samima sebi. Shvaćaju da od svake osobe možemo nešto naučiti u životu, ali isto tako shvaćaju da sami ne znaju sve.

Nitko nema sve odgovore, i zato natprosječno inteligentni ljudi nikoga ne gledaju kao idola. Sami sebe doživljavaju kao svog osobnog gurua koji ima dovoljno mudrosti i snage snaći se u svakoj situaciji.

3. U stalnoj su potrazi za znanjem
Osobe s visokim kvocijentom inteligencije nikada se ne zadovoljavaju onime što znaju – uvijek žude za novim znanjima i iskustvima. Uživaju u tome da proširuju svoj um i da se upuštaju u inteligentne razgovore kad god za to imaju priliku.

Inteligentni ljudi fascinirani su znanjem i ovisni o njemu – ne zadovoljavaju se naučenim jer će na taj način njihov um stagnirati. Shvaćaju da je znanje moć te se žele naoružati sa što više mentalne municije. Pročitajte i 10 znakova da ste inteligentniji nego što mislite.

4. Svoje misli pretvaraju u djela
Natprosječno inteligentne osobe znaju da misli i ideje ne znače ništa bez djelovanja. Ako žele dospjeti igdje u životu, razumiju da ono što znaju moraju primijeniti u konkretnim djelima. Od vaših misli nema nikakve koristi ukoliko ih ne podijelite s drugima i ako ih ne koristite kako biste pridonijeli svijetu, pa inteligentni ljudi uvijek gledaju gdje bi mogli primijeniti svoje znanje.

Neće dopustiti da im išta stane na put u njihovu nastojanju da koristeći svoje znanje promijene svijet na bolje. Osmišljavanje novih planova s kojima će postići svoje ciljeve pruža im veliko zadovoljstvo. Doznajte i 7 znakova da ste pametniji nego što mislite.

5. Znaju vrijednost vremena provedenog sa samima sobom u tišini
Više od ičega, ljudi s visokim kvocijentom inteligencije znaju vrijednost vremena provedenog sa samima sobom u tišini.

Svijet je toliko ubrzan da se čini da uopće ne stavlja naglasak na “biti”. Svi moramo djelovati, raditi, proizvoditi, kretati se, zarađivati. Ne provodimo dovoljno vremena razmišljajući, osjećajući, voleći,…
Zbog toga, natprosječno inteligentni ljudi provode koliko god je vremena moguće sa samima sobom i sa svojim mislima jer znaju koliko je važno zagledati se duboko u sebe kako bi pronašli odgovore. Čak i ako u tom trenutku ne traže odgovore, i dalje su svjesni važnosti vremena koje provedemo sami, daleko od buke koja nas okružuje, jer to također pomaže da se oslobodimo stresa te da regeneriramo um, tijelo i dušu.

Natprosječno inteligentni ljudi imaju odličnu vezu sa samima sobom i znaju da je ta veza temelj za sve ostalo u životu.

zadovoljna.dnevnik.hr

Porijeklom iz daleke Rusije, porodica Mayye Kurbanove doselila je u Sarajevo u ljeto 2014. godine.

Odluku da se sa troje djece dosele u Bosnu i Hercegovinu donijeli su zajedno Mayya i njen muž Artem Avenessian. Na ovaj veliki korak u životu utjecalo je i to kada je Mayya prvi put probala bosansku hranu i kada joj je rođak, koji je boravio u Sarajevu, ispričao kakva je Bosna zemlja.

– Željeli smo da odgajamo djecu u prirodnom okruženju, da se hranimo zdravo, da započnemo neki posao, a sve te mogućnosti smo prepoznali baš ovdje – prisjeća se Kurbanova.

Živjeli su i u Turskoj, te kratko u Makedoniji, Srbiji i Crnoj Gori, a svoju budućnost vide u Bosni i Hercegovini.

Okruženi prirodom

– U odnosu na Rusiju, koja je velika država, ovdje nam je zanimljivo da svuda možemo stići za par minuta hoda, pa čak i do mora za samo nekoliko sati. Ljudi su ovdje tako srdačni, otvoreni. A najvažnije nam je da smo okruženi prirodom – priča Kurbanova.

Sada Mayya i Artem imaju četvero djece. Prvo dvoje rođeno je u Moskvi, treće u Istanbulu, a četvrto u Sarajevu.

– Mi smo jedna prava internacionalna porodica. Sada svi zajedno učimo bosanski jezik, a djeca pohađaju osnovnu školu. Nakon turskog, koji također govore, najdraži im je bosanski jezik. Turski je nježan jezik, a bosanski je tako pun lijepih riječi. Često čujem riječi ‘dušo’, ‘draga’,'mila’. Mi ove izraze samo koristimo za posebno bliske osobe, a ovdje mi se žene tako obraćaju, to je divno – navodi sagovornica, dodajući da je prvo kada je došla u Bosnu čula izraz ‘dobrodošli’ i to je bila ljubav na prvi pogled.

Mayya je po zanimanju dizajner interijera i odjeće i PR menadžer, a svoje znanje nastoji prenijeti na najmlađe organizirajući kurseve pravljenja igračaka, slikanjem, te edukativnim igrama.

– Želim da pokrenem vlastiti posao, bavit ću se onim za što sam se školovala, a u Sarajevu želim nastaviti posao koji sam započela u Moskvi. Cilj mi je da bosankama predstavim svoju liniju odjeće, to je posebna moda, kvalitetni komadi odjeće, kakve ove žene zaslužuju – pojašnjava.

Ime Mayyinog muža u BiH se spominje već duže vrijeme. Artem Avenessian je zastupnik poznate Juventusove akademije, koja je sa radom počela u oktobru prošle godine.

– Bosanci imaju itekako talenta za fudbal. Drago nam je da možemo pomoći djeci iz Bosne da napreduju. Juventus Academy je prva oficijelna škola fudbala kluba Juventus u BiH koja je usmjerena na pomaganje mladima da poduzmu svoje prve korake u svijetu fudbala. Sva djeca uzrasta od 5 do 17 godina sada imaju priliku trenirati fudbal sa vrhunskim trenerima koji će raditi kako na njihovoj tehnici i vještini igranja, tako i na tome da im pruže lijepo druženje i zabavu tokom svakog treninga. Mi želimo da damo svoj doprinos. Važno je da se radi nešto dobro za ljude – kazala je Kurbanova u razgovoru za Faktor.

U srcu Evrope

Ovaj bračni par ističe da su veoma dobro prihvaćeni u bh. društvu, navodeći da u Rusiji za BiH kažu da je srce Evrope.

– Djeca također nisu imala nikada nikakvih problema u školi, idu na kurseve, dodatno se educiraju, a mi smo u potrazi za svojim savršenim domom – kazali su za Faktor.

Ističu kako se kod njih u kući pravi samo domaća i zdrava hrana, ali da ipak ne mogu odoliti iskušenju da pojedu ćevape koje svi previše vole.

– Bosna je bogata zemlja, sa tako bogatom historijom, sa puno kvaliteta. Bosanci su puni sabura, žele da rade i da naprave dobro okruženje za svoju porodicu. Ipak moraju puno da uče o sebi samima i da promovišu svoju zemlju – zaključuje Kurbanova.

Faktor.ba

Pred 400 ljudi u Banja Luci Vlado je ispričao dirljivu priču.

U moru negativnih priča koje se vežu za proteklu agresiju na Bosnu i Hercegovinu, ima i onih dugačijih, koje govore o ljudskosti i humanom činu.

Jajčanin Alija Ćosić, dobitnik najvišeg prizanja u Armiji RBiH „Zlatnog ljiljana“, komandant voda 305.-705. Slavne brdske brigade, tokom ratne operacije na Kupresu spasio je život zarobljenom srpskom vojniku Vladi Gajičiću, koji je u tom momentu ostao bez oba oka.

Iako je Ćosić tokom ratnih dešavanja izgubio dva brata, kaže da se ni u jednom trenutku nije dvoumio šta da uradi.

– Kad je Vlado ranjen, upotrebio sam sanitet. Neki su se ljutiti zbog tog čina, ali meni je svaki ranjenik isti. Nisam nikad ni razmišljao da ću jednog dana tog čovjeka ponovo sresti – rekao nam je Alija Ćosić, piše avaz.ba.

Tokom zarobljavanja, njegov sat je ostao kod komandanta Ćosića, a Gajičića su prebacili u zeničku bolnicu. Prvom prilikom Vladi, Alija je, kako kaže skinuo teret s vrata, posjetio je Vladu i vratio mu sat. No, on ga odbio uzeti i poklonio ga svom spasiocu.

– Čim se rat završio, Vlado je tragao za mnom. Raspitivao se za mene preko naših zajedničkih prijatelja. Prvi put smo se sreli 1996. godine u Jezeru na liniji razgraničenja. Čuli smo se svakodnevno, jedno vrijeme je zavladalo i zatišje, koje nije dugo trajalo – kazao je Čosić.

A onda je na njegovu adresu sigao poziv na svadbu – Vlado je ženio sina.

– Njegva žena mu govori pred vratima da sam stigao na svečanost i on mi pred vratima reče: „Prijatelju, nisi me iznevjerio ni ovaj put!“ -ispričao nam je Ćosić.

Pred 400 ljudi u Banja Luci Vlado je ispričao dirljivu priču.

– U narodu je podsvijesti, mnogi bi htjeli tako nešto uraditi i kazati samo da se mnogi ne boje svojih. Nisam ni slutio da će pred 400 ljudi ispričati o našem slučaju i drugarstvu. U tim dirljivim momentima nije bilo podjela između Srba, Bošnjaka ili Hrvata – kazao je Ćosić.

Video privukao veliku pažnju na društvenim mrežama.

– Video emotivnog obraćanja je za kratko vrijeme privukao pažnju, najviše me raduje što sam dobio puno pozitivnih komentara te bezbroj poziva prijatelja. Ljudima je bilo interesantno da pogledaju, ali brojka od nekolko hiljada pregleda u par sati nije za zanemariti – kazao je on.

(Bportal.ba)

Bh. biciklista i avanturista, Dado Delić, jučer se vratio u Sarajevo nakon što je u deset mjeseci puta i 11 500 kilometara pređenih biciklom, uspješno završio svoj projekt “Biciklom kroz meridijane i paralele“.

Kroz svoje putešestvije, Delić je prošao kroz Kirgistan, Indiju, Nepal, Mijanmar, Tajland, Kambodžu, Laos, Vijetnam, Kinu i Japan, te tako pokazao da su uz strast, želju, volju i odlučnost ljudske granice neprocjenjive, piše Radiosarajevo.

Podsjećajući da je njegov pohod započeo 27. aprila 2016. godine i da je cijelo putovanje trajalo 288 dana, Delić je istaknuo da je iza njega jedan nezaboravan period na koji će biti ponosan do kraja života.

“Još uvijek sam pod dojmovima svega što sam vidio i prošao u mom pohodu. Iza mene je jedno jedinstveno životno iskustvo. Dinamičnost života na cesti je takva da sam svoj plan putovanja mijenjao nekoliko puta te sam tako posjetio i neke države koje nisam imao u planu“, rekao je Delić te dodao da je i na ovom putovanju imao priliku upoznati mnogo ljudi od kojih su neki postali i dobri prijatelji.

“Najveći izazov i ujedno najveću satisfakciju ostvario sam prolaskom kroz planine Pamira. To će mi zauvijek ostati u sjećanju. Ljudi Centralne Azije i njihova gostoljubivost su me zaista impresionirali i sretan sam što sam uspio razviti prijateljstva koja će sigurno dugo trajati“, naveo je Delić te naglasio da ovaj pohod ne bi bio moguć bez velike pomoći prijatelja i poznanika.

Ovim projektom i kampanjom “The Rolling Drifter – Cycling around the Globe“, Delić u posljednje dvije i pol godine skreće pažnju javnosti na problem globalnog zatopljavanja, borbu za svijet bez granica te promovira biciklizam kao rekreaciju i ekološki prihvatljiv vid prijevoza.

(Bportal.ba)

Ljubav prema fudbalu ne poznaje godine. A ni granice…

Potvrđuje to i videosnimak koji je objavljen na Facebook stranici sarajevskog Željezničara.

Plavi su pokrenuli akciju “Izgradimo istočnu tribinu“ u kojoj navijači mogu kupiti desetogodišnju ulaznicu za istočnu tribinu, čija je izgradnja u toku.

Za akciju je “čuo“ i mladi navijač sarajevskog premijerligaša koji živi u Švedskoj, te je ocu ponudio svoju ušteđevinu za izgradnju istočne tribine.

– Naš mladi Željovac iz Švedske Enio rasplakao je svog oca kada mu je svoju ušteđevinu ponudio za podršku u izgradnji stadiona Grbavica – piše na Facebook stranici Želje, uz priloženi video.

Ova gesta mladog navijača Plavih rasplakala je njegovog oca.

Pogledajte video ovdje.

(Bportal.ba)

Holandski neuroznanstvenici otkrili su da se drevnim tehnikama vježbanja pamćenja, kakve su koristili još stari Grci i Rimljani, može postići superpamćenje kakvo imaju svjetski šampioni, i to u samo 40 dana po pola sata dnevno.

Pamćenje je jedna od temeljnih komponenti kognitivnih sposobnosti, a ključna je za učenje, prikupljanje informacija i planiranje budućnosti, ističu autori rada objavljenog u časopisu Neuron.

​Kako radi tehnika

Osjećaj identiteta dijelom se temelji na sposobnosti pamćenja događaja koji su se dogodili u prošlosti. To je jedan od razloga zašto se ljudi toliko boje degenerativnih bolesti mozga, poput Alzheimera, koje uzrokuju gubitak pamćenja.

– Dobro pamćenje nešto je što se može naučiti i uvježbati. A ako koristite strategije memoničkog uvježbavanja pamćenja, možete ga uistinu značajno povećati, čak i ako u početku imate loše pamćenje – rekao je za BBC voditelj istraživanja Medicinskog centra Sveučilišta Radboud u Nijmegenu u Holandiji, dr. Martin Dresler.

Tehnika korištena u eksperimentu temelji se na pomoćnim sredstvima pamćenja koja omogućuju prizivanje velikih količina informacija, osobito u obliku listi. Uključuje takozvanu palatu pamćenja, drevnu metodu u kojoj osoba odlazi na imaginarno putovanje po palati koju dobro poznaje, poput poznate zgrade. Svaka od lokacija u zgradi u toj se metodi koristi kao vizualni poticaj za pohranjivanje informacija. Kada je informacija u mislima pohranjena na neko određeno mjesto u palati, osoba je lakše može prizvati u sjećanje ako ponovno prođe istim putem i posjeti isto mjesto.

Učinkovitost ove tehnike nije novost. Međutim, naučnici su u novom istraživanju pokazali da ona dovodi do stvarnih promjena u mozgu koje se mogu zabilježiti magnetskom rezonancijom.

Neuronaučnici već desetljećima povezuju srednji temporalni režanj s pamćenjem. Šampioni pamćenja koji dominiraju natjecanjima kao što je World Memory Championships, pokazuju izuzetnu sposobnost pamćenja stotina riječi, brojeva ili apstraktnih pojmova u nekoliko minuta.

No zanimljivo je da se te sposobnosti ne mogu povezati ni sa kakvom izuzetnom anatomijom mozga ili s nekom općom kognitivnom superiornošću, već su stečene zahvaljujući odlučnom vježbanju pamćenja. Ipak, skeniranja mozga otkrila su da postoje određene suptilne razlike u neuronskoj povezanosti između njih i prosječnih ljudi.

Od 30 riječi do 60

U svojoj studiji, holandski tim istražio je 23 natjecatelja u pamćenju, u dobi od 20 do 37 godina, među kojima je bilo devet žena s top liste 50 najboljih na svijetu.

Svima njima mozgovi su snimljeni MRI-jem, a svi svoje sposobnosti pripisuju vježbi. Snimke šampiona uspoređene su sa snimkama ljudi odgovarajuće dobi, spola, kvocijenta inteligencije i oslanjanja na određenu ruku.

U istraživanju je sudjelovao i 51 dobrovoljac u dobi između 21 i 27 godina. Niko od njih nije imao ranijih iskustava s mnemoničkim treningom.

Svi su prošli kroz test u kojem su pokušali zapamtiti 72 riječi. Nakon toga, dio sudionika podvrgnut je mnemoničkom treningu, dok je dio koji nije prošao ni kroz kakvu vježbu služio kao kontrolna grupa.

Nakon šest sedmica vježbanja mnemonike po pola sata na dan, svi su ponovno testirani – 20 minuta nakon memoriranja 72 nove riječi i potom 24 sata kasnije. Četiri mjeseca nakon toga svi su još jednom prošli test kako bi se utvrdili mogući dugotrajni efekti mnemoničkog treninga.

Autori ističu da su zabilježili značajno poboljšanje u pamćenju sudionika koji su prošli kroz vježbu. Prije početka studije uspijevali su zapamtiti između 26 i 30 od 72 riječi. Nakon treninga taj je rezultat porastao na više od 60, a efekt je bio dugotrajan.

Zanimljivo je da je u istoj skupini snimanje magnetskom rezonancijom otkrilo slične promjene povezanosti u mozgu koje su karakteristične za šampione pamćenja.

Avaz.ba

Za vrijeme borbe za autonomiju Bosne od septembra 1831. godine do juna 1832. godine, pod vodstvom Husein-kapetana Gradašćevića usvojena je nova zastava Bosne.

Početkom 1832. godine Bosna i Hercegovina je kratko vrijeme bila oslobođena osmanske vladavine i proglašena je nezavisnost.

Zastava korištena od 1831. do 1832. godine bila je zelene boje sa žutim mjesecom i zvijezdom petokrakom u sredini. Zastava se počela koristiti sa početkom borbe protiv osmanske vlasti 14. septembra 1830. godine, podsjeća Slobodna Bosna.

Godine 1831. Gradaščević je izabran za vođu pokreta za bosansku autonomiju. Brzo je otjerao vezira i ostale protivautonomijske osobe, te tako postaje de facto vladar Bosanskog pašaluka. 18. jula iste godine, Gradaščević savladava vojsku pod zapovjedništom velikog vezira u blizini Štimlja na Kosovu.

Odlučuje da ne nastavi pohod i vraća se u Bosnu gdje su ga njegovi vojnici proglasili novim vezirom 12. septembra. Međutim, 1832. godine pokret za autonomiju je izgubio prednost u ratu. Nakon niza manjih okršaja ključna bitka se dogodila 17. i 18. maja na Stupu kod Sarajeva. Bosanska vojska je poražena nakon što se hercegovački velikaši Rizvanbegović i Čengić pridružuju osmanlijskoj vojsci.

(Bportal.ba)

Naučnici su otkrili da namaz, koji su muslimani dužni obavljati pet puta dnevno, ako se obavlja redovno i pravilno, može smanjiti bol u donjem dijelu leđa i poboljšati zdravlje kičme i elastičnost zglobova.

U studiji provedenoj na Univerzitetu Binghamton u New Yorku ispitivani su kompjuterski generisani modeli ljudi u pozicijama tijela pri obavljanju namaza te je izvršena analiza o tome kako namaz utječe na bol u donjem dijelu leđa.

“Namaz može eliminirati fizički stres i anksioznost. Postoje i istraživanja koja ukazuju da se molitveni rituali mogu smatrati kao efikasan klinički tretman poremećaja u neuro-mišićno-koštanom sistemu”, rekao je Mohammad Khasawneh, profesor na Univerzitetu Binghamton i koautor studije.

U studiji se navodi kako određeni pokreti tokom namaza mogu povećati elastičnost, odnosno mobilnost kičme i zglobova, ali ukoliko se ne izvode na pravilan način mogu povećati bol.

Istraživači navode da su slični pokreti prisutni u kršćanskim i jevrejskim molitvenim ritualima, kao i u jogi i fizikalnoj terapiji.

“Jedan od načina posmatranja položaja tijela u namazu jeste da su slični onima iz joge ili intervencijskim vježbama iz fizikalne terapije koje se koriste za liječenje bolova u donjem dijelu leđa”, rekao je profesor Khasawneh.

Dok su druge studije izučavale psihološke učinke molitve, ovo je jedna od prvh koja se fokusira na fiziološke prednosti.

(Klix.ba)

Glumac Keanu Reeves je više puta oduševio javnost svojom skromnošću. Vozi se javnim prevozom, a važi za jako velikodušnu osobu, jer veliki dio svojih honorara daje u dobrotvorne svrhe.

Njegove objave na Facebooku su u posljednje vrijeme veoma popularne, a ovaj status je bukvalno zapalio internet:

– Ne mogu da budem dio svijeta gdje muškarci oblače svoje žene tako da pokažu sve što bi trebalo da bude dragocjeno. Gdje ne postoji obrazac časti i dostojanstva, i gdje se ne možemo osloniti na one koji kažu “Obećavam”.

Gdje žene ne žele djecu, a muškarci ne žele porodicu.

Gdje budale vjeruju da su uspješne u autima svojih očeva, i gdje očevi imaju malo moći i pokušavaju da dokažu da ste niko i ništa.

Gdje ljudi lažno izjavljuju da vjeruju u Boga sa čašom rakije u ruci, i sa manjkom bilo kakvog razumijevanja svoje religije.

Gdje se ljubomora smatra sramotnom, a skromnost je mana.

Gdje su ljudi zaboravili na ljubav, ali tragaju za savršenim partnerom.

Gdje momci troše novac svojih roditelja u noćnim klubovima, imitirajući primitivne zvukove, a djevojke se zbog toga zaljubljuju u njih.

Gdje se muškarci i žene već odavno ne razlikuju, i gdje se sve to naziva slobodom izbora, ali oni koji izaberu drugačiji put bivaju žigosani kao retardirani nasilnici?

Ja biram svoj put, ali šteta je što ne nalazim razumijevanje u ljudima među kojima sam najviše želio da ga pronađem – napisao je glumac.
Avaz.ba

Bosna i Hercegovina s više od 9.200 kubnih metara vode po glavi stanovnika najbogatija je zemlja pitkom vodom u regiji i među deset najbogatijih zemalja u Evropi.

Međutim, zbog klimatskih promjena potrebno je slijediti načela održivog razvoja u planiranju korištenja prirodnih dobara, navodi se u saopćenju Svjetskog fonda za zaštitu okoliša (WWF), upućenom u povodu Međunarodnog dana rijeka koji se obilježava 14. marta.

Pad prirodnih resursa, gubitak biološke raznolikosti i klimatske promjene ozbiljno ugrožavaju okoliš, a povoljno stanje okoliša je neophodno za ljudski opstanak i temelj ekonomskog prosperiteta, upozoravaju iz WWF-a.

Neodrživo korištenje prirodnih resursa može se nadvladati, ako će se slijediti načela održivog razvoja u planiranju korištenja prirodnih dobara.

WWF ističe kako su ljudi tradicionalno osjetljivi na vodne resurse i jako dobro prepoznaju njihovu važnost jer u svim obuhvaćenim zaštićenim područjima, vodni resursi su od velike egzistencijalne važnosti lokalnoj zajednici.

Kako bi spriječili ugrožavanje stanja okoliša, WWF u Bosni i Hercegovini radi na očuvanju vodnih resursa Trebišnjice te rijeke Hrčavka u Nacionalnom parku Sutjeska, a također i na očuvanju rijeka u regiji – Mure, Drave i Dunava, navodi se u saopćenju.

Oslobodjenje.ba

Bradford City je trenutno četvrti tim trećeg ranga engleskog fudbala, a cilj kluba je da naredne sezone igra Championship.

Ono što je zanimljivo za našu sportsku javnost je da je na čelu kluba Edin Rahić, državljanin Njemačke porijeklom iz BiH. Rahić je prošle godine kupio Bradford City zajedno s kolegom Stefanom Ruppom, te su tako postali prvi Nijemci koji su vlasnici nekog kluba u Engleskoj.

San mu je, naravno, da njegovi Bantamsi jednog dana zaigraju u Premier ligi.

– Zaista želim to. I igračima i našim navijačima. Ako jednog dana zaista budemo u Premiershipu obećavam da će ulaznice koštati jednu funtu – prenosi Index.hr Rahićeve riječi.

Inače, Bradford već sad spada u klubove s najjeftinijim ulaznicama u Engleskoj. Godišnja karta za Valley Parade stadion iznosi samo 149 funti, a njegov klub u prosjeku gleda oko 18.000 navijača.

– Samim ulaskom u Premier ligu dobili bismo oko 100 miliona funti samo od TV prava. U usporedbi s tim iznosom, ono što bismo zaradili od ulaznica su mrvice. Smatram, da od tolikog finansijskog kolača nešto možemo ostaviti i našim navijačima. Sramotno je koliko neki klubovi naplaćuju karte. Zato će naše ulaznice biti po funtu, a želim da imamo najbolju atmosferu u Engleskoj – rekao je Rahić koji smatra da je većina igrača u Premiershipu preplaćena.

Faktor.ba

Sa djevojčicama koje pohađaju islamsku vjeronauku u posjeti mostarskim bogomoljama bio je i osmogodišnji Andrej, koji pohađa pravoslavnu vjeronauku, ali i njegova vršnjakinja Pia, koja uopće ne ide na vjersku nastavu.

Učenici mostarske Šeste osnovne škole zajednički obilaze bogomolje kako bi učili o suživotu i religijama svojih drugova.

“Posjeta crkvama i džamiji naučila me da nas naše razlike ne trebaju da razdvajaju, već trebaju da nas spajaju. Naučila sam da se svi trebamo družiti i igrati zajedno”, kazala je 11-godišnja Džana nakon posjete pravoslavnoj i katoličkoj crkvi, te džamiji u Mostaru – piše Al Jazeera.

Riječi učenice Šeste osnovne škole iz Mostara dobijaju na težini kad se uzme u obzir da je njen grad više od 20 godina od okončanja rata u Bosni i Hercegovini simbol podjela, ne samo u tom dijelu zemlje već i šire.

Ona je jedna od 70-ak učenika trećih i petih razreda ove škole koji su zajednički posjetili srpsku Sabornu crkvu, Franjevački samostan i župu te džamiju u Cernici.

Džanina drugarica, 10-godišnja Hana, kaže da su joj se svidjele unutrašnjosti crkava i džamije te da joj je drago što su ona i njene kolege naučili da vjera i nacija i bilo koja druga različitost među ljudima nisu razlog da se oni dijele. “To nije razlog da ne možemo biti prijatelji”, ozbiljno je rekla učenica petog razreda.

Sa djevojčicama koje pohađaju islamsku vjeronauku u posjeti mostarskim bogomoljama bio je i osmogodišnji Andrej, koji pohađa pravoslavnu vjeronauku, ali i njegova vršnjakinja Pia, koja uopće ne ide na vjersku nastavu. To je nije spriječilo da uživa u posjeti. Najljepše joj je bilo, kaže, u džamiji, a iako je tog dana bilo vruće, nije nikako skidala šal koji je stavila prilikom ulaska u muslimanski vjerski objekt.

Andrej je, s druge strane, najviše uživao tokom posjete franjevcima zbog “šarenih mozaika”. Svi zajednički kažu da žele opet obići tuđe bogomolje, ne samo u svom gradu već i šire.

Ostatak čitajte OVDJE

(DEPO PORTAL)

Fotoreporter Geoffrey Morrison, čije putopise objavljuju mnogi svjetski mediji, ostao je oduševljen gradom Mostarom, ali i ljudima u BiH. U članku objavljenom u Forbesu priznao je da nije očekivao da će BiH ostaviti tako jak, pozitivan utisak na njega.

“Mostar nije ono što sam očekivao. Bosna i Hercegovina nije ono što sam očekivao. Nakon nekoliko sedmica provedenih u Hrvatskoj i Sloveniji, našao sam da su ljudi u Bosni najviše prijateljski nastrojeni, a i hrana im je daleko najbolja.

Mostar je grad koji se i dalje bori sa posljedicama jugoslovenskih ratova 90-ih godina. Nije teško naći ruševine i zgrade izbušene mecim.

Ali to nije cijeli grad, pa čak ni većina od njega. Umjesto toga, Mostar je grad prijateljski nastrojen prema turistima sa dobrim restoranima i nevjerovatnim staroevropskim kamenim ulicama.

Jedna od glavnih atrakcija je Stari most, koji je imao više od 400 godina kada je srušen u ratu. Ponovo je sagrađen 2004. korištenjem materijala i tehnika sličnih onima koje su korištene i kod orginalne gradnje. Danas Stari most služi kao centralna lokacija u gradu, ali i kao podsjetnik na ratna dešavanja”, napisao je, između ostalog, autor teksta koji se dotakao još i Počitelja, tekije na Buni i
vodopada Kravice.

Ono što je Morrisona najviše iznenadilo, kako je otkrio, bilo je to koliko se ljudi iz BiH razlikuju od stanovnika drugih država bivše Jugoslavije.

“Ovdje sam upoznao neke od najsrdačnijih ljudi. Mostar prvobitno nije bio u mom planu putovanja, ali kada sam prolazio kroz Hrvatsku bio mi je preblizu da bih ga propustio. I izuzetno mi je drago što nisam”, zaključio je fotoreporter.

(Bportal.ba)

Jedini proizvođač sedala za konje u BiH, kompanija ”JD Seddlary” iz Orašja, godišnje izveze oko 600 do 700 svojih proizvoda na strano tržište. Radi se o luksuznim sedlima koja koštaju i do nekoliko tisuća KM.

Ivo Mijić, direktor ove kompanije, kojeg smo upoznali na sajmu u Mostaru, gdje se predstavlja sa svojim proizvodima, kaže da su njihovi proizvodi svojevrsna umjetnička djela budući da je u njihovu izradu potrebno unijeti puno kreativnosti i ljubavi.

”Sedla su 90 posto ručni rad. Da bi sedlo bilo završeno za jedan dan potrebno je da na njemu radi desetak ljudi ”, priča on za Akta.ba.

Svoje proizvode plasiraju u Zapadnu Europu, Kanadu, SAD te Južnu Afriku. Ipak, najveća potražnja je na tržištu SAD-a i Njemačke. Prodaju ih veletrgovinama koje dalje ove proizvode plasiraju konjičkim klubovima, ali i zaljubljenicima u konjički sport.

”Oko 99 posto naše proizvodnje ide za izvoz.  Tek u zadnje vrijeme smo nešto počeli prodavati u BiH i Hrvatskoj”, kaže nam Mijić koji dodaje da je se nadaju i uspostavljanju nekih novih poslova na ovom području jer je to jedan od razloga zašto se predstavljaju na ovogodišnjem sajmu u Mostaru.

Mijić ističe da je njemačka kompanija, čiji je vlasnik Roland Durr, prije desetak godina iskazala interes za investiranje u BiH. Za Orašje su se odlučili, saznajemo, zbog blizine granice EU. Durr ima još nekoliko kompanija u Njemačkoj koje se bave ovom istom proizvodnjom.

To da su se uspjeli s luksuznim proizvodima probiti se na strano tržište, i to uspješno, pokazuje da se može uspješno poslovati na našem tržištu ukoliko se nađe prava tržišna niša.

Mijić kaže da sve to ne dolazi samo od sebe nego da je za uspjeh potreban napornan rad i odricanje, ali da se može uspješno poslovati i u BiH.

D.K.

Akta.ba

Osmijehom pobijedila ekstremnu desnicu – tako se u najkraćem može opisati fotografija napravljena u nedjelju u Velikoj Britaniji koja je velikom brzinom obišla svijet.

Snimak je napravljen u Birminghamu gdje su se okupile pristalice ekstremno-desničarskog pokreta Engleska odbrambena liga (English Defence League, EDL).

Fotografija prikazuje djevojku koja sa izazivačkim pogledom i osmijehom prkosi onižem radikalu.

Saffiyah Khan je Britanka pakistansko-bosanskog porijekla. Ona kaže kako je istupila kako bi branila ženu sa hidžabom koju su okružili pristalice EDL-a.

Njen potez izazvao je salvu reakcija na internetskoj društvenoj mrežu Twitter, prenosi Al Jazeera.

„Saffiyah Khan. Ko? Znaš, samo žena koja zna o čemu se radi, brine i povremeno nokautira nesigurnog rasistu očima i osmijehom“, objašnjava Jeffrey Wright, glumac.

„Njeno ime je Saffiyah Khan. Ona je posebno otjelovljenje i mlade moderne Britanije i koncepta „ti lud“, stav je Kurte Cobain, korisnice Twittera.

„Ovo je jednostavno najsavršeniji odgovor na mržnju koju ispoljava EDL; mirna, nekako nonšalantna, prkosna i sve uz osmijeh“, napisala je izvjesna Jo Grady na Twitteru.

Pogledajte video.

(Bportal.ba)

Pisanje rukom i crtanje na papiru pomažu u poboljšanju pamćenja, pokazalo je istraživanje sa Univerziteta Princeton.

U istraživanju je dokazano kako pisanje rukom i crtanje na papiru pomažu u poboljšanju pamćenja, prenose mediji.

Uspoređeni su rezultati studenata koji su bilješke vodili na svojim računarima i one koji su ručno zapisivali bilješke u bilježnice. Oni koji su se služili rukopisom, imali su bolje rezultate u odgovaranju na konceptualna pitanja te su pokazali bolje razumijevanje materije i pamćenje sadržaja, prenosi Fena.

Također, ljudi koji vole crtati po papirima, bilježnicama i rokovnicima imaju bolje pamćenje. Sve se naime svodi na konstantnu moždanu aktivnost koja je potrebna za vrijeme crtanja i pisanja, a paralelno vježba moždane stanice.

(Bportal.ba)

Ugledni američki list Huffington Post uvrstio je Sarajevo među deset najljepših gradova na svijetu.

“Sarajevo, glavni i najveći grad Bosne i Herceovine, posjeduje autentičnost iz snova. Smješten je u podnožju planina i leži na rijeci Miljacki.

Preplavljen je prelijepim džamijama, crkvama i historijskom arhitekturom, kao i lokalnim prodavnicama koje prave i prodaju veliki broj proizvoda.

Ono što čini ovaj grad unikatnim je evidentna prošlost koja ostaje. Rupe na zgradama svjedoče gdje su padale granate, a postoje i brojni spomenici koji su podignuti nakon što je rat uništio obje strane“, piše Huffington Post koji je Sarajevo uvrstilo drugo na listu najljepših svjetskih gradova.

Naveli su kako je samo Zanzibar u Tanzaniji ljepši od Sarajeva i preporučili su svojim čitaocima da posjete ove veličanstvene gradove.

Među deset najljepših gradova našla se Firenca u Italiji, Sevilja u Španiji, češki Prag, islandski Rejkavik, Chiang Mai na Tajlandu, američki New York, Milan u Italiji i dakako Pariz u Francuskoj.