Quantcast
Channel: Zanimljivosti – BH plus
Viewing all 178 articles
Browse latest View live

Treća godina zaredom: Ovo je najskuplji grad na svijetu

$
0
0

singapurr

Singapur ostaje najskuplji grad na svijetu treću godinu zaredom ispred Hong Konga, Ciriha, Ženeve i Pariza, pokazuje danas objavljena studija Ikonomist intelidžens junita

Na šestom mjestu je London, ispred Njujorka i Los Anđelesa, dva američka grada koja su ove godine ušla u prvih deset najskupljih gradova svijeta zbog skoka vrijednosti dolara čime su poskupjeli troškovi života u SAD.

Njujork nikad nije bio tako visoko na listi od 2002. godine, i skočio je za 42 mjesta od 2011. godine, navodi se u studiji.

Pariz, peti na listi, jedini je grad u evrozoni u prvih deset, gde se takođe nalazi Kopenhagen, osmi koji dijeli to mesto sa Seulom i Los Anđelesom.

Drugi evropski gradovi su međutim nastavili da padaju niže na rangiranju zbog porasta vrijednosti dolara i slabljenja evra, navodi se u studiji.

Japanski gradovi se spuštaju na listi zbog stagnacije inflacije i pada jena zbog čega su Tokio i Osaka pali niže u ovoj klasifikaciji. Tokio je 11. a Osaka 14. na spisku.

Tri azijska grada su u prvih deset – Singapur, Hong Kong i Seul.

Slabljenje vrijednosti drugih valuta kao što je australijski dolar, koji slabe uglavnom zbog smanjenja tražnje u Kini, uticalo je na to da gradovi kao što su Sidnej i Melburn ove godine nisu na spisku prvih deset najskupljih gradova.

Azijski gradovi su najskuplji zbog robe široke potrošnje dok visinu troškova u evropskim gradovima podižu cijene zabave, navodi studija.

Izvor: 6yka.com


Trebinje: U zidu pronađene knjige, među njima rukom pisani Kur'an! (FOTO)

$
0
0

4e0aebaeae04377317c3bf7d82a6e2f0_XL-650x488

Prije nekoliko dana gospodin Dejan Bošnjak iz Trebinja je zaustavio imama na ulici i zamolio ga da mu preda knjige koje su mu majstori pronašli sazidane u kući.

“Ove vrijedne knjige ćemo poslati na restauraciju i konzervaciju, kako bi utvrdili sadržaj i starost. Našoj instituciji je potreban muzej za ovakve i slične predmete te ćemo u skorijoj budućnosti početi sa tim projektom”, kazao je za radio BIR imam Sadmir Mustafić.

Može se uočiti, zasad, dodao je, da je jedna od knjiga rukom pisani Kur'an!

Nije jasno zašto su knjige bile zazidane, da li zbog sujevjerja ili ih je trebalo sačuvati.

BIR.ba

12803042_1703050663304591_7284683173368754153_n

FOTO Sarajevo: ‘Soft Skills Academy’ uspješno okončana

$
0
0

U nedjelju, 06. marta, upriličena je svečana ceremonija zatvaranja četvrte po redu Soft Skills Academy Sarajevo 2016, koja je u organizaciji Udruženja studenata elektrotehnike Evrope, EESTEC LC Sarajevo održana u prostorijama Centra za mlade – Gorica.

IMG_8072-520x360

Soft skills su vještine koje izlaze iz okvira postojećeg obrazovnog sistema, te studenti nemaju priliku raditi na usavršavanju prezentacijskih, komunikacijskih vještina, rada u timu, liderstva i upravljanja projektima.

Cilj organizatora je širiti svijest o važnosti razvijanja neformalnih vještina i podsticati studente da se aktiviraju u ovoj oblasti. Neformalno obrazovanje je ono što pojedinca odvaja od mase i pruža mu prednost nad konkurencijom pri zapošljavanju. Upravo to je ono što Soft Skills Academy omogućava svojim učesnicima.

Među trenerima koji su zaslužni za značajno unapređenje ovogodišnjih radionica, našli su se:

Luka Lačan, certificirani internacionalni Soft Skills trener iz Ljubljane, koji je na ovogodišnjoj radionici vodio trening Liderstvo.

Miloš Savićević, certificirani internacionalni Soft Skills trener iz Beograda, koji je vodio trening na temu Upravljanje projektima.

Mia Meleghy, predstavnica kompanije Ernst & Young, koja je držala trening na temu Rad u timu.

Katarina Radulaški – Najdenov,  certificirani internacionalni Soft skills trener iz Beograda, vodila je trening na temu Komunikacijske vještine.

Nermin Smajić i Irma Balić, certificirani Soft Skills treneri iz Sarajeva su držali trening na temu Prezentacijske vještine.

Također, učesnici su imali priliku pristupiti osmišljavanju i izradi kratkog filma na temu „#BudiKorakIspred“, a pobjednička ekipa je nagrađena poklonima koji je obezbijedio Red Bull, sponzor projekta.

Iskustvo trenera te raznolikost ideja među participantima su doprinijeli ugodnoj atmosferi i uspješnosti svakog treninga. Divna atmosfera zadržana je i tokom ceremonije zatvaranja, te ostavila utisak da će se učesnici još dugo družiti i da su zaista postali tim.

IMG_8473-520x360

Soft Skills Academy je zatvorena tako što su participanti zahvalili organizatorima i trenerima i podstaknuti lijepim uspomenama, usvojenim znanjima i novim poznanstvima, zamolili organizatore da ubrzo ponove organizaciju ovakvog projekta. Završni događaj radionice je bila dodjela certifikata i CV dodataka svim participantima. Ovim je još jedna Soft Skills Academy Sarajevo zvanično završena, ali tek dolazi vrijeme tokom kojeg će studenti zaista iskoristiti i primijeniti znanje stečeno tokom radionica.

Sljedeće godine nas čeka još jedna generacija ambicioznih i motivisanih mladih ljudi, koji imaju želju proširiti svoje vidike, steći nova znanja, ali i upoznati potencijalne buduće saradnike.

Izvor: (Bportal.ba)

MAJČINSKA LJUBAV Sarajevska lavica i njeno mladunče među najboljim fotografijama Reutersa

$
0
0

56e1c82a-4190-42cb-afc1-04ce0a0a0a64-tigrovi-u-krasnoyarsku-718x446

 

Reuters je objavio galeriju fotografija na kojima su prikazane majke i mladunčad životinja iz zooloških vrtova širom svijeta, a među najboljim našla se i Sarajčica, lavica iz Pionirske doline.

Fotografija Dade Ruvića prikazuje igru Sarajčice sa malom Piolinom koju je dobila sa lavom Rilyjem.

Podsjetimo, Rily i Sarajčica su prvi lavovi koji su došli u BiH poslije rata, te predstavljaju jednu od najvećih atrakcija Pionirske doline.

56e1c829-0be0-4495-8dd8-05010a0a0a64-tek-rodena-gorila-u-sydneyu-718x446

56e1c825-33a4-4063-8ece-05010a0a0a64-polarni-medvjed-bremen-718x446

56e1c827-c98c-4556-8356-04ce0a0a0a64-slonovi-u-kathmanduu-718x446

Osim ove fotografije, u galeriji nalazi se još nekoliko prelijepih trenutaka ljubavi između majke i potomka u životinjskom svijetu.

Izvor: Avaz.ba

Naučnik Ervin Sejdić: Do Obamine liste najboljih vodi naporan i mukotrpan rad

$
0
0
Predsjednik Sjedinjenih Država Barack Obama objavio je prošlog mjeseca imena 105 mladih naučnika koji će dobiti “Predsjedničku nagradu za mlade naučnike i inžinjere”, među kojima je i Ervin Sejdić, rođen u Gradačcu 1979. godine.

U Intervjuu za novi broj magazina Novo vrijeme, Sejdić kaže da je put do nagrade bio veoma zanimljiv, te da se biti profesor na američkim univerzitetima prilično razlikuje od profesorske pozicije na univerzitetima u Bosni i Hercegovini.

– Velika je razlika u tome što mi ovdje moramo osigurati sredstva za naša istraživanja. Naprimjer, ako želim imati svoj istraživački tim, a koji se sastoji od doktoranada, magistranata, tehničara, za svakog od njih moram naći novac kako bih isplatio njihove plaće, školarine, poreze i sve ostalo. Biti profesor na tehničkim fakultetima, kakav je moj slučaj, slično je kao imati malo preduzeće koje morate voditi i plaćati – kaže Sejdić.

Navodi da je prvo što je uradio kad je postao docent na Univerzitetu u Pittsburghu bilo da aplicira kod fondova američke vlade, posebno Nacionalnog instituta za zdravlje (National Institute of Health) koji je i najveći finansijer istraživanja zdravlja u SAD-u.

– Nakon što sam uspio dobiti jedan od njihovih najvećih grantova prije nekoliko godina, pokazao sam se kao vrijedan i dobar radnik, i onda su oni odlučili u ime Agencije nominirati me za jednog od svojih istraživača. Sav taj proces je trajao otprilike dvije godine, od dana kad sam saznao da su zainteresirani da me nominiraju do same nominacije u Bijeloj kući, koja se održala prošlog ljeta, i do prije dvije-tri sedmice kad je objavljeno da sam i izabran za jednog od nagrađenih – rekao je Sejdić.

Kaže da iza svega stoji naporan i mukotrpan rad, mnogo naučnih radova, mnogo patenata. Predsjednička nagrada je najveće priznanje američke vlade za naučnike na početku karijere.

– Nagrada je, naravno, kulminacija mog dosadašnjeg istraživačkog rada, ali definitivno označava samo početak napornog rada koji tek predstoji. Smatram da će mi nagrada otvoriti neka vrata kad je riječ o istraživačkom radu, ali samo ako nastavim tempom kao do sada – kazao je Sejdić.

Priča kako je za mnoge druge ljude, uključujući i njegovu porodicu, ovaj put bio nestvaran.

– Od prvog dana moji su roditelji insistirali na školovanju i edukaciji. Dok su sva druga djeca mogla da ne idu u školu, ja sam imao sreću da su mene roditelji upisivali u školu i sve se vrtjelo oko toga. Čak smo se selili na kraju školskih godina. Nisam izgubio ni dan škole. Sve je išlo nekim logičnim slijedom. Završio sam dvije osnovne škole u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, dio srednje škole u Mađarskoj, dio u Kanadi, upisao fakultet, doktorirao. Nastavio s neophodnim specijalizacijama. Sve je išlo prirodnim tokom kao da sam rođen ovdje. Nisam imao nikakvih prepreka. Valjda sam u svemu tome imao sreće. Želja za naukom je nešto s čim se ne rađate, posebno u BiH. Rijetko ko se rodi i kaže: “Ja ću biti naučnik.” Kod mene se ta želja pojavila prilično kasno, nakon doktorata, koji sam upisao zato što sam dobio državnu nagradu kanadske vlade za istraživanje. Bio sam mlad pa sam čekao govoreći: “Završio sam univerzitet s 22 godine, ima vremena.” Na kraju sam zavolio istraživanje i pronašao način na koji mogu doprinijeti društvu. Nekad sam ljubomoran na ljude koji su imali mogućnosti odrasta’ u nekim sretnijim okolnostima. Veoma je teško zamisliti da ćete biti profesor u Americi, a 1992. je godina i vi ste dječak sa 12-13 godina, u Hrvatskoj i svugdje oko vas je rat – kazao je Sejdić za Novo vrijeme.

Sejdić je doktorirao na digitalnoj obradi podataka. Informatičar je i najviše se bavi bioinformatikom, analizom i procesuiranjem medicinskih podataka, odnosno bavi se izučavanjem procesa gutanja kod ljudi. To mu je jedan od većih projekata.

 

Izvor: source.ba

FOTO Brižno čuvanje bh. kulture i običaja: Upoznajte Poljake koji govore bosanski jezik

$
0
0

Poslije Drugog svjetskog rata Poljaci koji su živjeli u BiH vratili su se u svoju domovinu i sa sobom ponijeli bosanski jezik, kuhinju, kulturu… koje i danas brižno čuvaju od zaborava.

Poljaci-u-Poljskoj-govore-bosanski-5

U gradu Boleslavjec, Novogrođecu, selima Oćice, Tomislav, Kžižova, Zebžidova, Osla, Černa Olobok u Poljskoj priča se bosanski jezik, praktikuju se bosanski običaji i kultura, a pita je neizostavni dio trpeze. Ova mjesta su naselili balkanski Poljaci, koji su emigriravši još u Austro-Ugaraskoj pola stoljeća živjeli u selima BiH, da bi se odmah nakon završetka Drugog svjetskog rata, 1946. godine, iz Jugoslavije vratili u Poljsku. Izabrali su ove teritorije, jer su ih predjeli najviše podsjećali na Bosnu, piše Faktor.

Gordana Đurđev-Małkiewicz, predsjednica Udruženja poljsko-balkanskog prijateljstva, i profesor na Odsjeku za srpski i hrvatski jezik, na Univerzitetu u Vroclavu se, kako kaže, sa reemigrantima iz BiH prvi put srela 2006. godine na 60-oj godišnjici njihovog dolaska u Poljsku. Jezička istraživanja su je odvela u mjesta gdje oni žive.

Uče bosanski

-Htjela sam da utvrdim koliko su zapamtili ili zaboravili jezik svog djetinjstva. Ispostavilo se da se nije završilo samo na jeziku, istraživanja su se proširila na historiju, sociologiju, folklor. Danas vrlo rado pričaju bosanskim jezikom. Što se tiče znanja tog jezika, ono je različito. Osobe koje su rođene tamo, govore ga perfektno. Njihova djeca u zavisnosti od toga koliko su ih roditelji učili, a unuci su zainteresovani i sami uče, neki od njih su i moji studenti -započinje priču Đurđev-Małkiewicz.

Ona ističe da svako selo ima svoj KUD, koji njeguje pjesme iz bivše Jugoslavije. Nema praznika ili fešte a da se ne sviraju “naše“ pjesme. Organizuju Festival južnoslovenskekulture u gradu Boleslavjecu, Balkansku feštu, Praznik pite, žetvu po sjećanju najstarijih stanovnika, onako kako je bilo u Bosni.

-Pjevaju najčešće to što su ponijeli sa sobom, to su uglavnom starije pjesme, ali “skidaju“ i sa interneta novije numere – navodi Gordana dodajući da postoji Udruženje reemigranata, njihovih potomaka i prijatelja, čiji članovi redovno dolaze u BiH, brinu o grobljima predaka, posjećuju rođake, organizuju susrete u Boleslavjecu.

Slane i slatke pite

Kad god se zaželi svoje domovine, Đurđev-Małkiewicz posjeti Tomislav i Kžižovu…

poljska_sela-520x360 (1)

-Odem do njih. Popričam na svom jeziku, pojedem pitu, zapjevamo, izgrlimo se i na trenutak sam kod kuće. Prave odlične pite, slane i slatke. Jufku razvlače sami i izuzetno je ukusna. Mene podsjećaju na moje djetinjstvo, kao što je moja baka i tetka pravila – govori nam ona.

Juzef Herbut, 83-godišnjak koji je rođen u Grabašnici, nedaleko od Srpca, a danas živi u Tomislavu, pored Boleslavjeca, nam priča da se u njegovom domu, od samog dolaska, 1946. do danas njeguje kultura koju su donijeli iz Bosne.

-Uvijek je to bilo u kući i na različitim susretima ili na feštama. Pjesme iz bivše Jugoslavije su neizostavne na našim druženjima, feštama. Mi živimo u Poljskoj, ali srce nam je u Bosni -govori nam Herbut.

Međutim, kao i sve što godinama izblijedi, i druženja je iz godinu u godinu sve manje.

-Nažalost među prijateljima i poznanicima nema više tako čestih i srdačnih susreta kao prvih godina poslije Drugog svjetskog rata – tužno će Herbut koji čežnju prema svojoj drugoj domovini ublažava pišući poeziju.

Vidjeti Bosnu posljednji put

Gordana nam priča da pamti priču jednog 50-godišnjeg gospodina, čija je majka bila bolesna. Imala je jednu želju. Posljednji put da vidi svoju Bosnu.

-Inače je išla pomoću štaka i nikako je nisu htjeli voditi jer je daleko. Nekako ih je ubijedila i otišli su. Kad su stigli u podnožje brda, a kuća je bila na vrhu, bacila je štake i otrčala do kuće. Pričala je da je ozdravio bosanski zrak i jabuke iz njene bašte o kojima su brinule komšije. Poslije je živjela još nekoliko dobrih godina – govori nam Gordana.

Ljudi sa dva srca

Božena Dlugoš živi u Oćicama, u boleslavječkom okrugu, u Donjoj Šleziji. Njeni roditelji su
su stigli u Poljsku u proljeće 1946. sa svojim roditeljima i naselili se u selu Kjeržno i Zabloće, tvoreći na taj način neobičnu i karakterističnu balkansku sliku za taj dio Donje Šlezije: muzikom, kuhinjom, običajima, svakodnevnim životom. Odrastala je u toj specifičnoj atmosferi, kojom je bila ispunjena i zavoljela je. Kako kaže, kao i mnogo osoba rođenih u Poljskoj, i ona ima tu sreću da ima dvije domovine, dvije kulture.

Poljaci-u-Poljskoj-govore-bosanski-2-520x360

-Njegujemo tu balkansku tradiciju, poštujući baštinu skoro 20.000 osoba koje su došle između 1946-47. u naš okrug. I ostali smo tu. Procjenjuje se da jedna trećina stanovnika našeg okruga, kojih je oko 90.000 ima bosanske korijene. U specijalitete naše kuhinje spadaju i balkanska čorba, palenta, kisela i punjena paprika, pljeskavica, maunova čorba. Stariji stalno pričaju o svom zavičaju gdje su proveli djetinjstvo i mladost. Zato za nas kažu da smo „ljudi sa dva srca”, jer jedno je poljsko, a drugo balkansko – rekla nam je Dlugoš.

 

Izvor: (Bportal.ba/FOTO: Faktor)

FOTO / U BiH ih nije bilo više od 100 godina: Dabrovi naselili rijeku Jablanicu kod Gradiške

$
0
0

U selu Lužani kod Gradiške na rijeci Jalanica živi nekoliko dabrova, za koje se pretpostavlja da su Savom u koju se lijeva Jablanica došli iz mjesta Strug u Hrvatskoj. 

news-2016-April_2016-dabrovi_bih_6_618158635

Slobodan Cvijić iz Lužana, kaže da su mještani prvi put ptije tri godine primjetili da su se dabrovi doselili na ovo područje.

“Prvo smo našli par stabala oborenih, što nam je bilo nelogično, kraj vode, jer obično ako neko obori drvo i odvuče ga. Međutim drva su bila i na specifičan način posječena i onda smo malo istraživali po internetu i zaključili da bi to mogli biti dabrovi, da su naselili naše područje”, ispričao je Cvijić ekipi Anadolu Agency (AA).

On je sačuvao u dvorištu svoje porodične kuće dijelove dva stabla na kojima se vide tragovi zuba dabrova. Objasnio je da je jedno od tih stabala, topola, na panju imala prečnik od 60 centimetara, što je kaže prilično debelo stablo koje su uspjeli savladati. Njegove “eksponate” fotografišu i snimaju svi koji mu dođu u dvorište, a mnogi traže i da im ih pokloni. Jedan je i poklonio jednom djetetu, ali ostale je odlučio čuvati za sebe.”Niko ih na ovom području nije primjetio, da li rade samo noću isključivo, još dosta hodamo oko korita i imamo njive koje obrađujemo, ali još ih niko nije vidio uživo ovdje kod nas”, kaže Cvijić i dodaje da bi mještani Lužana voljeli “više nego išta samo da uspiju vidjeti dabrove”.On i članovi njegove porodice redovno obilaze korito Jablanice. Ekipi AA pokazali su stablo hrasta za koje su objasnili da su ga dabrovi pokušali oboriti.

“Iznenadilo nas je kada smo vidjeli da su počeli obarati hrast, ali kada smo vidjeli da su odustali, bilo nam je jasno da su odustali jer je ta vrsta drveta izuzetno tvrda”, rekao je Cvijić.

Najčešće ruše vrbe i topole, a iako pored rijeke ima mnogo jošika, njih prema riječima Cvijića dabrovi zaobilaze vjerovatno jer su im gorke. Na jednom dijelu obale Jablanice na kojem su primjećeni tragovi prisustva dabrova nalazi se njiva sa divljom repom. Ona je, kaže Cvijić, omiljena poslastica dabrova, jer su poplave sprale zemljište sa korijenja pa se vide tragovi zuba ovih životinja.

Pored rijeke nalazi se i polje kukuruza, koji zbog poplava nisu obrani prošle jeseni. Pošto i dalje na njivi ima klipova kukuruza, tokom zime dabrovi su napravili stazu izlazeći na njivu da bi se hranili. “Kako smo saznali da je to evropski dabar koji uglavnom živi u obalama, ukopava rupe u obali i tu žive, a ne prave brane kao američki dabar koji obara stabla da pravi brane, Ovaj isključivo obara drveće radi ishrane”, kaže Slobodan Cvijić.

Zbog visokog vodostaja Jablanice, nismo bili u prilici da vidimo rupe u njenim obalama u kojima prema riječima mještana Lužana žive dabrovi. Cvijić je razgovarao i sta starijim mještanima koji imaju po 80 i 90 godina i niko nikada nije čuo da su dabrovi naseljavali ovo područje.

“Za sad ih nema veći broj. Naše procjene, prema koliko su zahvatili duži Jablanice, gdje smo nalazili gdje su obarali, tu je možda šest sedam jedniki, ne vjerujem da ih ima više, ispod deset je sigurno”, rekao je Cvijić.

news-2016-April_2016-dabrovi_bih_4_327134764

Tragovi života dabrova pronaženi su na dužini od oko tri kilometra, dok su “najvrijedniji” na području jednog kilometra, gdje su mještani i pronašli najviše tragova.

Upravo na tom dijelu korita Jablanice, ovi već iskusni tragači, pronašli su i pokazali ekipi AA granu, dužine metar i po, sa koje su dabrovi u skorije vrijeme skinuli koru i pojeli tanje grančice. Na pitanje da li su u pitanju korisne životinje ili štetočine Cvijić, koji se bavi poljoprivrednom proizvodnjom rekao je da se nada da će dabrovi i u budućnosti praviti više koristi nego štete.

“Pa za sad još nema neke velike opasnosti od štete, mada smo prošle godine primijetili da su dirali kukuruz, koji je bio posijan uz rijeku, sijeku stabljike i odvlače u korita, ali to je veoma mala šteta. Donekle i koriste jer sijeku stabla, korito je dosta zaraslo, i oni to polako skidaju što njima štima i tako će možda donijeti neku korist jer koliko toliko će očistiti jablaničko korito koje nas topi usljed većih padavina”, dodao je Cvijić.Doc. dr. Dragojla Golub, šef Katedre za zoologiju, genetiku i evoluciju na Prirodno-matematičkom fakultetu u Banjaluci, objasnila je da dabar najveći evropski glodar koji je autohtono naseljavao područje čitave Evrope i Azije, sve do Kine.

“Zbog prekomjernog izlova u 18. i 19. vijeku eliminasan je, odnosno isčezao je sa većine teritorije koju je nativno naseljavao i početkom 20. vijeka ostalo je svega par izolovanih populacija u Norveškoj, Francuskoj, Njemačkoj i Rusiji i upravo te populacije su poslužile kao baza i osnova za mnogobrojne akcije reintrodukcije dabra u njegova prirodna staništa”, izjavila je Dragojla Golub.

Kada su u pitanju zemlje regiona, dabrovi su prema njenim rječima naseljeni u Hrvatskoj u periodu od 1996. do 1998. godine, a u Srbiji su te aktivnosti provođene tokom 2004. i 2005. godine. Dabra u BiH nije bilo više od 100 godina, a prema pisanim dokumentima zadnji put se pominjao 1885. godine na rijeci Ukrini. BiH je 26.evropska zemlja koja je vratila dabra u njegovo prirodno stanište. To se prvi put desilo 2005. godine na području rijeke Semešnice, pritoke Vrbasa kod Donjeg Vakufa, te godinu dana kasnije rijeke Sokočnice, pritoke Plive, na području Šipova. “Dabar je poluvodeni sisar, kopa jazbine na obalama rijeka ili ako mu obale iz nekog razloga ne odgovaraju onda pribjegava građenju površinskih nastambi, odnosno onoga što je poznato kao dabrove kućice ili brane”, kazala je Dragojla Golub.

Dabar se hrani biljkama, tokom proljeća i ljeta hrani se vodenim biljkama, travama, grmljem, dok zimi pribjegava rušenju drveža odnosno hrani se korom drveća i mladim granama odnosno izbojcima.

“Iz tog razloga, odnosno zato što spada u glodare, ima sjekutiće koji mu rastu tokom čitavog života, on obara stabla, i to bi bila jedna od potencijalno konfliktnih situacija između dabra i čovjeka”, kazala je ona i dodala da sa druge strane ako se nalazi blizu poljoprivrednih površina, određene ratarske kulture, na primjer kukuruza, mogu da mu posluže kao hrana.

Prema njenim riječima reintrodukcija sama po sebi ima smisla ako su otklonjeni uzroci nestanka neke vrste.”S obzirom da je glavni uzrok za nestanak dabra sa područja njegovog prirodnog rasprostranjenja bio prekomjeran lov zbog krzna, mesa i sekreta određenih žlijezda koje posjeduje, a koji je korišten u medicinske svrhe, ono što je presudno je da se eliminiše taj razlog kako se situacija ne bi ponovila. U tom smislu dabar je zaštićena vrsta na području čitave BiH”, rekla je Dragojla Golub.

Dodala je da su i danas glavni uzroci smrtnosti dabra – krivolov, nelegalan ribolov, jer mu se dešava da se zapetlja u ribarske mreže, i saobraćaj. Kao glavne mjere zaštite mimo zakonske regulative navela je informisanost lokalnog stanovništva, te saradnju sa lovačkim i ribolovačkim udruženjima koja mogu da doprinesu njihovoj zaštiti.

 

Izvor: 24sata.info

Ljekoviti efekti gljive shiitake i šansa za biznis

$
0
0

Svrstava se u ljekovite jestive gljive, potječe s azijskog kontinenta gdje prirodno raste u šumama. Na istoku se vijekovima upotrebljava za ishranu, ali i kao lijek, a u skorije vrijeme shiitake gljiva sve je popularnija i u državama Zapada. Ima velike nutritivne i medicinske vrijednosti.

Stručnjak iz oblasti uzgoja gljiva prof. dr. Nezir Tanović naglašava da gljiva shiitake sadrži dosta minerala (kalij, kalcij, gvožđe, fosfor, magnezij), mnoštvo vitamina B grupe (B1, B2, B3, B5, B6, B11, B12), amino kiseline i biljna vlakna. Smanjuje holesterol u krvi (15 posto za sedam dana), povećava otpornost na viruse, a njezin ekstrakt ima anitikancerogeno djelovanje.

Prof. Tanović podsjeća da se ta vrsta gljive može uzgajati na drvenim oblicama različitih šumskih vrsta (hrastu, bukvi, brezi, pitomom kestenu i topoli). Taj način proizvodnje je ekstenzivan i traje šest i više mjeseci s manjim prinosima.

– Proizvodnja u namjenskim objektima, izuzetno je profitabilna i može poslužiti kao model samozapošljavanja. Impresioniran sam interesom za oblast gljivarstva kod nas i vjerujem u progres te oblasti – kazao je prof. Tanović.

Naglašava raznovrsnost i bogatstvo gljiva i drugih šumskih proizvoda na području BiH, te precizira da tradicija u sakupljanju i plasman gljiva na ino i domaće tržište tu oblast favorizira zbog privrednog, zdravstvenog, socijalnog i ekološkog aspekta.

Emilij Mikulić iz Širokog Brijega uzgojem gljive shiitake počeo se baviti prije tri godine. Na tu ideju došao je nakon što se uvjerio u pozitivne efekte u liječenju maligne bolesti jednog od članova njegove obitelji, koji je po preporuci onkologa koristio kapsule na bazi gljive shiitake.

– Zabilježeno je poboljšanje općeg stanja prilikom primjene kemoterapije i zračenja te poboljšanje krvne slike. Tad sam počeo da prikupljam informacije o toj gljivi, kao i o cjelokupnom procesu uzgoja – priča Mikulić.

Precizira da je proizvodnja zahtjevna, traži dosta truda, volje i želje zbog čega je teško dobiti konačni proizvod. U početku je, kaže, nailazio na neuspjehe jer samo jedan krivi korak dovodi do propadanja cijelog procesa, a to se vidi tek na kraju kad se očekuje prinos gljiva.

– Međutim, vremenom sam svladao tehniku i danas imam registriran obrt te polako uspijevam doći do željenih rezultata – naglasio je.

Sam proces proizvodnje gljive shiitake odvija se u nekoliko etapa i to priprema piljevine – supstrata, sterilizacija i cijepljenje vreća micelijem, proces prorastanja te „šokiranje“ i berba gljiva.

Precizira da proces prorastanja supstrata ima tri faze (fazu inkubacije, sazrijevanja i plodonošenja). Svaka od navedenih faza zahtijeva određene uvjete odnosno različite stupnjeve temperature u prostoriji, vlažnosti i svjetlo, a u slučaju da se ne ispoštuje jedan od navedenih uvjeta izostat će i urod.

Posebna pažnja se obraća na sami proces sterilizacije supstrata jer u protivnom dolazi do „zaraze“ sa zelenom plijesni i propadanja vreća. Pri cijepljenju se koristi zaštitna odjeća (mantil, rukavice, maska) jer je to najosjetljiviji dio proizvodnje i zahtijeva poštivanje određenih pravila o sterilizaciji.

Sve prostorije se redovito moraju čistiti da bi se spriječio prodor nametnika, a cjelokupni proces od sadnje pa do ubiranja ploda traje oko tri mjeseca.

– Proizvodnja se odvija na biobazi što znači da isključivo koristimo provjerene sastojke – naglašava Mikulić.

Izvor: RTV Slon / Fena


DESET SVARI KOJE SVAKO DIJETE S AUTIZMOM ŽELI DA ZNATE

$
0
0

ea8f76e7e0e15204ffba1e1d3125ac95_XL

Ponovno objavljeno u cijelosti s odobrenjem autorice. Neke dane čini se da je jedina predvidljiva stvar nepredvidljivost. Jedini stalno prisutan atribut je nedosljednost.

Postoje i određena razilaženja u raznim pitanjima osim u tome da je autizam zbunjujući, čak i onima koji provode život uz njega. Dijete koje živi s autizmom može izgledati ”normalno” ali njegovo ponašanje moze biti zbunjujuće i naprosto teško.

Autizam se prije smatrao “neizlječivim poremećajem”, ali sad se ta opaska nestaje  suočena s znanjem i razumijevanjem koje raste čak i dok ovo čitate.

Svaka dan pojedinci s autizmom nam pokazuju da mogu prevladati, kompenzirati i nositi se s puno  najzahtjevnijih osobina autizma. Osobe prisutne u životima nase djece trebalo bi opremiti alatima za razumijevanje autizma jer to ima golem uticaj na sposobnost naše djece da putuju   prema produktivnom, neovisnom životu odrasle osobe.

Autizam je izuzetno složen poremećaj ali zbog svrhe ovog članka možemo svesti njegovih bezbroj karakteristika na 4 osnovna područja: izazovi senzornog procesiranja, zaostaci i ostećenja govora, neshvatljive vještine društvene interakcije i puno problema u vezi  djetetovog samopoštovanja.

I premda ova četiri elementa mogu biti prisutna kod puno djece, nemojte zaboraviti da je autizam poremećaj spektra: niti dvoje (ili desetero ili dvadesetero) djece sa autizmom neće biti potpuno isto. Svako dijete će biti na različitoj tačci spektra. I, što je podjednako važno, svaki roditelj, učitelj i skrbnik će biti na različitoj tačci spektra. Dijete ili odrasla osoba, svaki će imati jedinstvene potrebe.

Ovo je deset stvari koje svako dijete s autizmom želi da znate:

1. Ja sam prvo i prije svega dijete. Autizam je samo jedan aspekt mojeg karaktera. Ne određuje me kao osobu. Jeste li i vi osoba s mislima, osjećajima i puno drugih talenata ili ste samo debeli (prekomjerne težine), kratkovidni (nosite naočale) ili nespretni (nemate dobru koordinaciju, niste dobri u sportovima)? To su možda stvari koje sam uočio od prve kad sam vas upoznao, ali one nisu nužno ono najbitnije o vama.

Kao odrasla osoba imate neku kontrolu nad načinom kako sebe definirate. Ako želite izdvojiti pojedinu osobinu, možete je obznaniti svima. Budući da sam dijete – ja se još otkrivam. Niti vi niti ja još ne znamo za što ću ja biti sposoban. Ako mene definirate zbog jedne moje karakteristike – možete odrediti očekivanje koje će biti prenisko. A ako mi pružite osjećaj da ne mislite da ja to mogu napraviti, moja prirodna reakcija će biti: Zašto da se uopće trudim?

 

2. Moja senzorna percepcija je iskrivljena. Senzorna integracija je možda najteži aspekt autizma za shvatiti, ali je nedvojbeno nakritičniji. To znači da uobičajeni pogledi, zvukovi, mirisi, okusi i dodiri svakodnevice, koje vi možda čak i ne primjećujete, za mene mogu biti veoma bolni. Čak se i sama sredina u kojoj moram živjeti često može činiti neprijateljska. Mogu ostavljati dojam povučene ili neprijateljski raspoložene osobe, ali ja se samo pokušavam zaštiti. Evo zašto “običan” odlazak u dućan za mene može biti pakao:

Moj sluh moze biti pojačane osjetljivosti. Deseci ljudi pričaju odjednom. Preko zvučnika se oglašava što je na akciji danas. Blagajne zveče, mesoreznica škripi, bebe plaču, kolica škripe, fluorescentna rasvjeta bruji. Moj mozak ne može filtrirati sve te informacije i ja sam prepunjen.

Moj osjećaj njuha može biti visoko osjetljiv. Riba na pultu nije sasvim svježa, čovjek koji stoji do mene nije se otuširao danas, na delikatesama dijele uzorke kobasica, beba u redu ispred nas ima pokakanu pelenu, prosula se staklenka krastavaca i brišu pod jakim dezinfekcijskim sredstvom… Ne mogu ni sortirati sve te informacije. Ozbiljno mi je zlo.

Budući  da sam ja vizualno orijentiran (još će o ovome biti riječi u tekstu), to je prvo moje čulo koje postane prestimulirano. Fluorescentno svijetlo nije samo prejako, ono također zuji i buči. Čini se da čitav prostor pulsira i od toga me bole oči. Pulsirajuće svijetlo odbija se od svega i iskrivljava ono što vidim – čini mi se da se prostor stalno mijenja. Tu je odsjaj od prozora, previše je predmeta da bih se mogao fokusirati (to mogu probati kompenzirati tzv ‘tunelskim vidom’ – gledanjem kroz cijev), ventilatori koji se kreću na stropu, puno tijela u stalnom pokretu. To sve utječe na moje vestibularno i proprioceptivno čulo i onda ne mogu niti odrediti gdje je moje tijelo u odnosu na prostor.

 

3. Molim vas da razlikujete neću (ja izabirem da nesto neću) i ne mogu (nisam to sposoban napraviti). Receptivni i izražajni jezik i vokabular za mene mogu predstavljati veliki izazov. Ne radi se o tome da ja ne slušam upute. Radi se o tome da vas ne mogu razumijeti. Kad me zovete s drugog kraja sobe, ja čujem ovo: “*&^%$#@, Billy. #$%^*&^%$&*………”   Umjesto toga dođite i obratite mi se izravno i jednostavnim riječima: “Molim te stavi knjigu na stol, Billy. Vrijeme je za ručak.”

To mi govori što želite da napravim i što će se sljedeće desiti. Meni je tako puno lakše surađivati.

 

4. Ja razmišljam konkretno. To znači da jezik tumačim doslovno. Za mene je vrlo zbunjujuće kad kažete: ”Obuzdaj konja, kauboju!” kada to u stvari znači “Molim te prestani trčati.” Nemojte mi reći da je nešto “mačji kašalj”  kada nema mačke na vidiku a da je ono što zaista mislite “ovo ćes ti lako napraviti”. Kada kažete “Jamie je stvarno zapalio stazu,” ja vidim dijete koje se igra s šibicama. Molim vas recite mi: ”Jamie može jako brzo trčati.”

Ja ne razumijem idiome, igre riječima, nijanse, dupla značenja, inference, metafore, aluzije i sarkazam.

5. Molim vas budite strpljivi s mojim ograničenim vokabularom. Meni je teško reći vam sto trebam kad ne znam riječi koje bi opisale moje osjećaje. Možda sam gladan, frustriran, uplašen ili zbunjen ali trenutno su te riječi van mojih mogućnosti i ne mogu ih izraziti. Pratite moj govor tijela, povlačenje, uznemirenost  ili druge znakove da je nešto nije kako treba.

Postoji i druga strana ovoga: Mogu zvučati kao mali profesor ili filmska zvijezda, brbljajuci riječi ili cijele scenarije koji su preteški za moju kronološku dob. To su rečenice koje sam upamtio iz svijeta koji me okružuje da bih kompenzirao moje nedostatke s jezikom zato što znam da trebam reagirati kad mi se netko obrati. To su rečenice iz filmova, televizije, govora drugih ljudi. To se zove eholalija. Ne mora značiti da razumijem kontekst ili terminologiju koju koristim. Samo znam da mi pomaže jer proizvodim nekakav odgovor.

 

6. Budući da je jezik za mene težak, moguće je da budem jako vizualno orijentiran.

Molim vas da mi pokazete kako da nešto radim, a ne da mi samo kažete. Puno upornog ponavljanja meni pomaže da nesto naučim.

Vizualni raspored je iznimno važan za moj dnevni raspored. Kao i vaš planer oslobađa me stresa da moram zapamtiti sto je sljedeće, pomaže u glatkoj promjeni aktivnosti, pomaže mi rasporediti moje vrijeme i ispuniti vaša očekivanja.

I kad ću biti stariji i dalje ću trebati vizualni raspored ali ce se možda promijeniti moja “vizualna reprezentacija”. Prije nego što ću moći čitati trebati ću vizualni raspored sa fotografijama ili jednostavnim crtežima. Kako ću odrastati, kombinacija riječi i slika će mi pomagati, a poslije će mi biti dovoljne samo riječi.

7. Molim da se fokusirate i razvijate ono što ja mogu a ne na ono što ne mogu.

Kao i svako drugo ljudsko biće, ne mogu učiti u okruženju gdje se stalno osjećam da nisam dovoljno dobar i da trebam “popravak”. Izbjegavati ću probati sve novo ako sam stalno izložen kritici ma koliko “konstruktivna” ona bila. Tražite moje jake strane i naći ćete ih. Potoji više od jednog prihvatljivog načina za obavljanje većine stvari.

 

8. Pomozite mi u socijalnoj interakciji.

Može izgledati da se ja ne želim igrati s drugom djecom na igralištu, ali ponekad ja jednostavno ne znam kako započeti razgovor ili se pridružiti igri. Ako ohrabrite drugu djecu da me pozovu da im se pridružim u igranju s loptom, moguće je da ću ja biti oduševljen što ste me uključili u igru.

Najbolji sam u igrama koje imaju strukturu – jasan početak i kraj. Ne znam čitati izraze lica, govor tijela ili emocije drugih stoga cijenim stalne upute kako je prikladno  reagirati u određenoj situaciji.

Ako se naprimjer smijem kad Emily padne s tobogana to nije zato što mislim da je to smiješno. Razlog je da ne znam kakva je reakcija prikladna. Naučite me da kažem: “Jesi li dobro?”

 

9. Pokušajte otkriti što je uzrok mojih ispada.

Ispadi, pucanja, tantrumi ili kako god ih želite zvati su za mene strašniji nego za vas. Oni se dešavaju jer je jedno od mojih čula preopterećeno. Ako možete razumijeti zašto se moj ispad desi, oni se mogu spriječiti. Vodite dnevnik u kojem ćete bilježiti vrijeme, okruženje, ljude, aktivnosti. Možda ćete uočiti obrazac.

Sjetite se da je svo ponašanje oblik komunikacije. Ono vam govori, kada moje riječi ne mogu, kako ja doživljavam nešto sto se dešava u mom okruženju.

Roditelji imajte ovo na umu: neki obrazac ponašanja može biti uvjetovan i medicinski. Alergije na hranu i preosjetljivost, poremećaj spavanja i gastrintestinalni problemi mogu imati iznimno jak utjecaj na ponašanje.

 

10. Pružajte mi bezuvjetnu ljubav. Zabranite si misli kao što su “Kad bi on makar…” i “Zašto ona ne može…”Ni vi niste ispunili svako očekivanje koje su vaši roditelji imali za vas i ne želite da vas netko stalno na to podsjeća. Ja nisam izabrao imati autizam. Stoga se sjetite da se on dešava meni, ne vama. Bez vaše podrške šanse da budem uspješna i samostalna osoba su slabe. Uz vašu podršku i vođenje mogućnosti su veće nego što možda mislite. Obećavam vam da samja toga vrijedan.

I na kraju, tri riječi: Strpljenje. Strpljenje. Strpljenje.

Poradite na tome da gledate na moj autizam kao na različitu sposobnost a ne na nesposobnost. Pogledajte iza onoga što možda vidite kao ograničenja i ugledati ćete darove koje mi je autizam dao. Može biti da nisam dobar u kontaktu očima ili razgovoru, ali ste primjetili da ne lažem, ne varam u igrama , ne ogovaram svoje kolege iz razreda ili ne osuđujem ljude. Također je točno da vjerojatno neću biti novi Michael Jordan. Ali zbog pažnje koju posvećujem sitnim detaljima i sposobnosti da se iznimno fokusiram možda cu biti novi Einstein. Ili Mozart. Ili Van Gogh.

Možda su i oni imali autizam.

Lijek za Alzheimerovu bolest, zagonetka vanzemaljaca – koja buduća postignuća današnje djece s autizmom, djece poput mene,  su ispred nas?

Sve ono što bih ja mogao postati neće se desiti bez vas kao mojeg temelja. Budite moj zastupnik, moj prijatelj i vidjeti ćemo kako daleko ja mogu doći.

Izvor: akos.ba

Uz knjige provodi penzionerske dane: Vremešni Dogan nekadašnju trgovinu pretvorio u biblioteku

$
0
0

Strastveni ljubitelj čitanja i kolekcionar Abdulkadir Dogan penzionerske dane provodi u svojoj biblioteci koju je otvorio u prostoru u kojem je nekada radio kao trgovac, a sada komšijama pruža priliku da zavire u njegovi bogatu kolekciju.

Strastveni ljubitelj čitanja i kolekcionar Abdulkadir Dogan penzionerske dane provodi u svojoj biblioteci koju je otvorio u prostoru u kojem je nekada radio kao trgovac, a sada komšijama pruža priliku da zavire u njegovi bogatu kolekciju. ( Ahmet Erkan Yiğitsözlü - Anadolu Agency )

Strastveni ljubitelj čitanja i kolekcionar Abdulkadir Dogan penzionerske dane provodi u svojoj biblioteci koju je otvorio u prostoru u kojem je nekada radio kao trgovac, a sada komšijama pruža priliku da zavire u njegovi bogatu kolekciju. ( Ahmet Erkan Yiğitsözlü – Anadolu Agency )

 

– Više od šest decenija sam čitao i sakupljao knjige, časopise i druge vrste pisane riječi. Prije šest godina sam otišao u penziju, a svoju trgovinu sam adaptirao i u njoj otvorio biblioteku u kojoj sretan i ispunjen provodim dane – kazao je u razgovoru za Anadolu Agency (AA) 74-godišnji Dogan iz sela Baslamisli u turskom gradu Hatayu.

Ističući kako je za njegovu ljubav prema pisanoj riječi ponajviše zaslužan njegov nastavnik turskog jezika, Dogan je kazao da je na ideju da otvori biblioteku kada zatvori trgovinu došao prije desetak godina kada mu je kuća postala pretijesna da skladišti knjige, časopise, kasete, i druge materijale.

Vremešni Dogan svako jutro otvara svoju knjižaru i dane provodi uz muziku i druženje sa prijateljima koji dolaze da posude neke od njegovih knjiga.

Svaki primjerak njegove kolekcije u biblioteci je numerisan i uredno vodi evidenciju o svom blagu.

Strastveni ljubitelj čitanja i kolekcionar Abdulkadir Dogan penzionerske dane provodi u svojoj biblioteci koju je otvorio u prostoru u kojem je nekada radio kao trgovac, a sada komšijama pruža priliku da zavire u njegovi bogatu kolekciju. ( Ahmet Erkan Yiğitsözlü - Anadolu Agency )

– Trenutno u kolekciji imam 1.343 knjige. Uglavnom se radi o beletristici, historijskim, vjerskim i književnim djelima. Imam i arhivu od 357 časopisa. Volim i muziku pa u biblioteci imam 2.500 kaseta i ploča, uglavnom tradicionalne muzike. Knjiga je moj najbolji prijatelj i uspio sam da stvorim svoj mali svijet. Mještani mog sela su zadovoljni što sam otvorio biblioteku, a stranci kada dođu budu iznenađeni kada vide biblioteku u objektu koji liči na trgovinu – kazao je Dogan.

Dogan tvrdi da je nekada navika čitanja knjiga bila znatno rasprostranjenija nego sada, te upozorava mlade na negativne uticaje televizije, interneta i drugih savremenih izvora informacija.

On smatra da savremena mladež odrasta u obilju nepotrebnih i nekonstruktivnih informacija i da se mora učiniti mnogo više kada je riječ o jačanju svijesti o važnosti čitanja knjiga.

Izvor: faktor.ba

U kutiji za lijekove našli hiljadu eura pa novac vratili pacijentu

$
0
0

U vrijeme poremećenih vrijednosti i morala svaki primjer poštenja u Bosni i Hercegovini vrijedan je spomena. Jedan takav stiže iz Opće bolnice “Dr. Mustafa Beganović” iz Gračanice, a riječ je o gestu dvoje medicinara Internog odjela Zehre Omerašević i Huseina Batalevića.

Oni su kod teško bolesnog pacijenta Ibrahima Hasića (75) iz gračaničkog naselja Lukavica, kojeg su primili na odjeljenje 29. marta, u jednoj od kutija za lijekove pronašli dvije novčanice od 500 eura. Odmah su pozvali njegovu porodicu i vratili im novac.

Kućni oporavak

S obzirom na svakodnevne priče o tome da medicinsko osoblje uzima novac od pacijenata za bilo kakve usluge, ova iz Gračanice ima još veći značaj i ovih dana je tema broj jedan u cijeloj općini. Porodica Hasić, tačnije Ibrahimov zet Suad uručio je direktoru gračaničke bolnice, dr. Almiru Sakiću pohvalu kao znak zahvalnosti za učinjeni gest prema njegovom puncu, koji je prekjučer otpušten na kućni oporavak.

57061aeb-ac40-4513-98c5-62520a0a0a64-pohvala-osoblju

– Ja sam u jednoj kutijici s lijekovima držao hiljadu eura za crne dane, zlu ne trebalo. Kada sam pošao u bolnicu, supruga Hanifa je sve moje lijekove, pa i tu kutiju s novcem, za koji mislim da nije ni znala, spakovala da imam terapiju u bolnici i da doktori vide šta sam koristio. Kad, odjednom, doktori mi kažu: “Ibrahime, evo, ovo su tvoje pare” – govori nam Hasić, upućujući sve pohvale za njegu koja mu je u ovoj ustanovi pružena tokom sedmodnevnog boravka. Značajna svota  Glavna sestra u bolnici Habzija Kovačević, sestra Zehra Omerašević, medicinski tehničar Husein Batalević, dr. Menedin Čauši te direktor bolnice, dr. Almir Sakić ovaj potez smatraju najnormalnijim činom svakog poštenog čovjeka. – Drago nam je kada, umjesto sugestija ili kritika, dobijemo pohvalu. Moji radnici, koji su našli, za današnje vrijeme značajnu svotu novca i vratili ga pacijentu, pokazali su poštenje – kaže direktor bolnice, dr. Sakić.

Izvor: avaz.ba

BRZI I ŽESTOKI NA BOSANSKI NAČIN Pogledajte poruku Čileta i Čebe za one koji divljaju ulicama Sarajeva

$
0
0

Samo na području Kantona Sarajevo u toku 2015. godine, a prema podacima MUP-a KS, registrovano  je  11.475  saobraćajnih  nesreća, a što je za 501 više nego u 2014.

U saobraćajnim nesrećama 1.221 osoba je nastradala, odnosno 15 osoba je poginulo dok je 1.206 osoba zadobilo lakše ili teže tjelesne povrede.

U naseljima je registrovano 10.854, a van naselja 621 saobraćajna nesreća. Na  osnovu statističkih podataka jedan od glavnih uzročnika saobraćajnih nesreća je brza vožnja.

Eldar Čebo i Armin Čišija, koji su već odavno postali sarajevske internet senzacije, a koji snimaju sarkastične ali i dosta realne klipove, ponukani crnom statistikom, odlučili su da snime video “Brzi i žestoki na bosanski način”.

Na ovaj način poslali su poruku svima koji vole brzu vožnju i “divljaju“ ulicama Sarajeva rizikujući svoj i tuđe živote.

Pogledajte video kako Čile i Čebo vide agresivnost za volanom i šta preporučuju da rade oni koji vole brzu vožnju.

 

Izvor: Avaz.ba

Levhe Emine Šabić krase mnoge domove širom svijeta

$
0
0

Kaligrafija je za mladu Visočanku Eminu Šabić odavno postala više od hobija jer njeni radovi krase brojne domove širom naše zemlje, ali i Turske, Njemačke, Austrije, pa i dalekog Dubaija. Ova 24-godišnjakinja levhe je odlučila praviti za vrijeme ramazana 2014. godine iako je cijeli život uživala u likovnoj umjetnosti.

Čarobni svijet 

570bad96-f344-4398-9be6-7aea0a0a0a64-levha-brod

– Nakon završene srednje škole, nisam imala hrabrosti upisati Likovnu akademiju, već sam se opredijelila za ekonomiju. Ipak, umjetnička nit ostala je u meni i odlučila sam, umjesto slike prirode, naslikati levhu koja će krasiti moju sobu. To je bila sura Kewser u obliku broda, a zatražila sam pomoć arabista, jer mi je sve to izgledalo i suviše komplicirano, ali u isto vrijeme i prelijepo – ispričala nam je Emina.

Kada je završila svoju prvu levhu, naišla je na brojne pohvale prijatelja s društvenih mreža.

– Počela sam raditi levhe za prijatelje i sve više ulazila u čarobni svijet kaligrafije. Poseban je osjećaj dok nastaje levha, za neke sam se mnogo vezala, a ubrzo nakon toga počele su stizati i prve narudžbe za moje radove. Za izradu levhe ponekad treba i više od mjesec. Poklanjam ih i za rođendane, Bajrame te druga veselja – navela je Šabić.

Priprema izložbu 

Emina ovih dana priprema i izložbu na kojoj će predstaviti dvadesetak radova.

– Svaki posao koji se radi iz srca je uspješan, jer je čovjek onda sretan, a ljudi prepoznaju rad i trud. Mladima bih poručila da istraju i rade ono što vole pa od toga mogu pokrenuti i vlastiti biznis – istaknula je Šabić.

Veoma talentirana

– Kako bih bila sigurna koliko vrijedi moj rad, obratila sam se čuvenom hafizu i našem poznatom kaligrafu Zilku Žolji. Bio je oduševljen mojim radovima i kazao mi je da sam veoma talentirana te da trebam nastaviti raditi. Bila sam presretna nakon tih riječi – ispričala nam je Emina.

 

 

Izvor: Akta.ba

Stari most među sedam “nepoznatih” arhitektonskih čuda

$
0
0

Sajt Quora.com je objavio listu sedam “nepoznatih” čuda naše planete, među kojima se nalazi i Stari most u Mostaru. Sedam svjetskih čuda helenističe epohe su svima poznata, iako izuzev velikih piramida u Gizi druga više i ne postoje.

Međutim, mnogi smatraju da i danas ima i drugih, manje poznatih arhitektonskih djela koja su vrhunac ljudske kreativnosti i genijalnosti, koja zaslužuju da se za njih čuje. Sajt Quora.com je objavio listu sedam “alternativnih” čuda naše planete.

Stari most u Mostaru (Bosna i Hercegovina)

Izgradnju mostarskog Starog mosta naredio je Sulejman Veličanstveni, a napravio ga je Mimar Hajrudin u 16. vijeku. Stajao je 427 godina dok 1993. godine nije uništen tokom rata u Bosni i Hercegovini. Obnovljen je i ponovo otvoren 23. maja 2004. godine. Nalazi se na popisu svjetske kulturne baštine UNESCO-a. Iako je znatno izmjenjen tokom rekonstrukcije, ostala je stara tradicija – mještani i dalje skaču sa mosta u ledenu Neretvu kako bi pokazali svoju hrabrost i vještinu.

Velika džamija u Djenneu (Mali)

Velika džamija u Maliju, izgrađena 1907. godine, najveća je građevina od opeke i blata na svijetu. Zgrada je u potpunosti sagrađena od zemljanih cigala, pečenih na suncu. Smatra se jednim od najvećih dostignuća sudano-sehalske arhitekture, a od 1988. godine nalazi se na listi baštine UNESCO-a. Tri minareta koja se izdižu iznad džamije u gradu Djanee ukrašena su snopovima afričke palme, koji se ujedno koriste i kao skele za popravke. Očuvanje građevine postalo je tradicija, koja je prerasla u festival.

Chand Baori (Indija)

Jedno od najzapostavljenijih znamenitosti Indije – Chand Baori čini spektakularno kvadratno stepenište, koje spaja 13 spratova. Dvostruko stepenište spušta se do 30 metara dubokog bunara ispunjenog vodom smaragdno zelene boje, koji liči na podzemno jezero. Riječ je o jednom od najstarijih i najdubljih bunara na svijetu. Naučnici još uvijek ne mogu otkriti kada je izgrađen.

Palata Parlamenta u Bukureštu (Rumunija)

Palata parlamenta u Bukureštu jedna je od najvećih, najskupljih i najtežih civilnih administrativnih zgrada. Nakon zemljotresa koji je 1977. godine pogodio Rumuniju, predsjednik Nikolaj Čaušesku je proces obnove iskoristio za gradnju palate koja je trebala da bude sjedište predsjednika i mnogih državnih institucija. Kamen temeljac položen je 1984. godine, a na megalomanski projekt u početku je išlo 70 odsto nacionalnog dohotka države. Zgrada je dugačka 270 metara, široka 240 metara, visoka 86 metara, čemu treba dodati 92 metra u podzemnom dijelu.

Tvrđava Kumbalgarh (Indija)

Svi smo čuli za Kineski zid, ali rijetko ko zna da i Indija ima svoj Veliki zid – Kumbhalgarh. Ova građevina, smještena u Radžastanu, druga je po dužini na svijetu, odmah poslije Kineskog zida. Dugačak je oko 36 kilometara, visok u prosjeku 12 metara, širok osam metara. Vijekovima je služio kao utvrđenje pred napadačima zbog čega Kumbalgarh nikad nije pao. Zid je proširen u XIX vijeku i sada “štiti” više od 360 hramova. Ipak, za dobar dio svijeta i dalje je ostao nepoznato blago.

Džamija Šejh Lutfulah (Iran)

Ova džamija smatra se arhitektonskim remek djelom iranske arhitekture. Izgrađena je tokom vladavine šaha Abasa, između 1603. i 1619. godine. Ime je dobila po njegovom tastu šeiku Loftolahu, veoma poštovanom libanskom propovjedniku islama. Jedinstvena je po tome što nema minareta niti dvorište.Vjerovatno nije bila namijenjena za javnu upotrebu, već je služila kao mjesto za bogosluženje ženama iz šeikovog harema. Kupola džamije prekrivena je pločicama koje mijenjaju boju tokom dana, od krem do roze.

Tvrđava Deravar (Pakistan)

Četrdeset impresivnih bastiona izdižu se iznad pustinje Holistan čineći tvrđavu monumentalnih razmjera. Zidovi Deravara visoki su 30 metara i formiraju obim od oko 1.500 metara. Iako se ova veličanstvena građevina nalazi usred pustinje, mnogi ljudi, pa ni Pakistanci, ne znaju ni da ona postoji. Za to, međutim, postoji i valjan razlog. Da biste došli do ove tvrđave morate unajmiti iskusnog vodiča sa vozilom. Od grada Bahavalpur putuje se 24 sata, i to kroz pustinju. A kada stignete, biće vam potrebna specijalna dozvola amira, lokalnog lidera, kako biste u nju i ušli, prenosi Telegraf.

Izvor: 24sata.info

Jusuf Nurkić obišao Bošnjake u Portlandu: Posjetio džamiju i s djecom igrao košarku

$
0
0

Jusuf Nurkić, bh. košarkaš i član NBA ekipe Denver Nuggetsa, posjetio je Bošnjačku edukativno-kulturnu organizaciju BEKO u Portlandu, gdje se družio sa našom dijasporom.

-Dan prije odigravanja NBA košarkaske utakmice protiv Portland Blazersa nas Juka je odvojio vrijeme i došao da nas posjeti. Tim činom je pokazao da voli svoju zemlju koja ga je iznjedrila, Bosnu i Hercegovinu, da voli svoj narod i svoju vjeru. Svaku mu čast i srdačno mu hvala sto nas je posjetio-naveli su iz ove organizacije.

 

12973138_915705385215812_2463927089725457767_o12961387_915704981882519_7797285417532632119_o12973138_915705385215812_2463927089725457767_o
Izvor: Faktor.ba

FOTO Zlatne ruke bugojanskog kazandžije: Iz Enesove džezve kafu pije i bivši turski reis

$
0
0

Enes Sarajlić iz Bugojna jedan je od rijetkih zanatlije današnjice u Bosni i Hercegovini, koji je kuckajući čekićem po metalu otrgnuo od zaborava stari zanat kazandžije, ali i osigurao egzistenciju svoje peteročlane obitelji.

enes-sarajlic-bugojno-kazandzija-AA-17042016-2-1024x682-520x360

Ručnom izradom džezvi, mlinova, tepsija i mnogih drugih predmeta od metala, Sarajlić je kroz osam godina rada napravio pravo bogatstvo, te zadivio ljubitelje rukotvorina u raznim krajevima svijeta.

Iz njegove džezve kafu piju brojne ugledne ličnosti među kojima su raniji turski predsjednik Uprave za vjerske poslove (Diyanet) Ali Bardakoglu i bivši reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Mustafa ef. Cerić, te visoki dužnosnici među kojima je i Željko Komšić.

U rad uključena cijela porodica

Ovo je doznala ekipa Anadolu Agency (AA), u razgovoru sa Sarajlićem što je kuckanjem čekića među impozantnom zbirkom rukotvorina privuklo pažnju, između 700 izlagača iz 24 zemlje svijeta, koji su se došli predstaviti na Sajmu gospodarstva Mostar 2016., koji se u partnerstvu s Republikom Turskom održava na površini od 30.000 četvornih metara otvorenog i zatvorenog prostora u poslovnoj zoni Mostara.

Iako je na Mostarski sajam došao po prvi put i bez velikih očekivanja, Sarajlić je svojim djelima i kvalitetom, sam sebi automatski otvorio tržišne granice.

– Džezve, tepsije, mlinovi i mnogi drugi ručno rađeni proizvodi su govorili sami svojom pojavom o mome radu. Tako sam već dobio poziv za gostovanje na sajmu u Turskoj gdje će mi biti plaćeni svi putni troškovi – s ponosom je Sarajlić rekao ekipi Anadolu Agency.

enes-sarajlic-bugojno-kazandzija-AA-17042016-3-1024x682-520x360

Ponuda koju je dobio, uvjeren je on, otvorit će mu vrata za širenje poduzetništva u koje je već uključio kompletnu obitelj. No, put do uspjeha Sarajlić je priznao ekipi Anadolu Agency, bio je trnovit i ne planiran.

– Sve je počelo sasvim slučajno. Kako sam ostao bez posla u stuci metalostrugara poslije rata, otvaranjem pijace kod Brčkog ukazala se potreba za rozetnom za dimnjake, pa sam s bratom krenuo u posao nabavke”, prisjetio se tog teškog razdoblja sad već iskusni kazandžija Sarajlić.

enes-sarajlic-bugojno-kazandzija-AA-17042016-4-1024x682-520x360

On u teškim trenucima traganja za poslom nije ni slutio da korača u novo poglavlje poslovnog i životnog uspjeha.

– Čovjek koji je za nas radio rozete nije poštovao dogovore, pa smo brat i ja, zbog velikog broja narudžbi bili primorani nabaviti vlastitu mašinu za savijanje aluminija da bismo ispoštovali tadašnje kupce. To je bilo jako teško razdoblje, koje je upornim i teškim radom donijelo uspjeh, jer na istoj se mašini savija i džezva koja se naknadno ručno obrađuje, što je sad moj glavni posao – priča Sarajlić koji je prvu džezvu radio puna četiri dana, a sada ih, kako ističe, u jednom danu pet napravi.

Više od pedeset proizvoda

Kroz smijeh kaže ekipi Anadolu Agency, sad je zahvalan bivšem suradniku koji nije poštivao dogovore, jer u protivno se ne bi ni hvatao posla zanatlije koji mu je donio uspjeh na svim poljima života.

– Sada imamo preko 50 različitih proizvoda. Tu su razne tepsije, džezve, tendžere, rozetne, šećerluci, table, tacne, zarfovi u raznim veličinama – kazao je Sarajlić.

enes-sarajlic-bugojno-kazandzija-AA-17042016-6-1024x683-520x360

Pored toga, kako ističe, radi i slike na pločama, pa mu nerijetko pristižu narudžbe sa svih strana. Tako njegovih umjetnina ima u SAD-u, dalekoj Australiji i Saudijskoj Arabiji, te raznim krajevima svijeta.

– Svi su proizvodi ručno iskovani, svaka stvar je unikat i priča za sebe. Svaka moja džezva ima bar milijun udaraca čekićem. Sve je to točkica po točkica, ako vidite moj alat koji se sastoji od šarafa i eksera, jasno vam je da je posao nije jednostavan. No, ja ovo radim s ljubavlju i apsolutno uživam u svakom radu. Stoga sam u sjećanje na gostovanje u predivnom Mostaru koje će mi ostati u neizbrisivom sjećanju, odlučio Stari most kao simbol grada na Neretvu utkati u svoje radove, te mu dati posebno mjesto na jednoj džezvi – kazao je Sarajlić, ističući kako ona neće biti na prodaju, nego samo za izložbu.

Sarajlić u Bugojnu ima radnju u centru grada, kao i na obiteljskom imanju gdje se ovim zanatom već bave i njegova djeca, te svojim životom svjedoči da se uz vjeru u bolje sutra zaista na kraju zalaganje, kvalitetan rad i upornost višestruko nagradi neminovnim uspjehom.

Izvor: (Bportal.ba)

Gest za pohvalu: Razrednica škole ‘Branko Ćopić’ osigurala svim đacima novac za ekskurziju

$
0
0

Alena Lonić (31), nastavnica engleskog jezika u Osnovnoj školi Branko Ćopić u Donjim Agićima, kod Bosanskog Novog, postigla je nesvakidašnji uspjeh – založila se kod donatora da pomognu da njen cijeli razred, koji broji 15 maturanata, ode na ekskurziju potpuno besplatno.

“Bez obzira na to što gotovo svi roditelji djece u mom razredu nakon rata nemaju posao, već žive od zemljoradnje i poljoprivrede, ja poznajem njihovu odgovornost i domaćinsku kulturu, tako da znam da bi oni našli način da uplate ekskurzije. Ja sam samo željela da im olakšam”, istakla je Lonić za Nezavisne novine.

Za jedno od najboljih odjeljenja ustanove u postratnoj BiH, škola je odlučila da ove godine organizuje matursko putovanje – četiri dana u Neumu. Tvrde, motiv im je bila i činjenica da većina djece dosad nije nikada putovala na more, niti gdje dalje, osim na izlet u Banju Luku koji su im ranije organizovali.

Međutim, bilo je potrebno više od 3.000 maraka kako bi svih 15 đaka 13. maja otputovalo na matursku ekskurziju, zbog čega je Lonićeva zakazala sastanke s predstavnicima lokalnih preduzeća. Zatim se obratila i porodici u Njemačkoj, koja je koristila moć društvenih mreža.

“Uplaćivali su svi, po 10 ili 20 eura. Zatim, naša domaća zadruga ‘Agrojapra’, domaća pilana ‘Livno-tehna’, knjigovodstveni ured ‘Ninić’ “, objašnjava Lonićeva.

Za početak je, kaže, imala ambiciju da se barem smanji iznos sredstava koje porodice treba da izdvoje, ali je čitava akcija dala više rezultata.

“Nama je to zaista veliko, jer jedino ja radim u porodici, tako da je donacija koja je obezbijeđena za put djece, među kojima je i moje, značajno olakšanje za naš kućni budžet. Svi smo zahvalni”, kaže Dragica Pauković za Nezavisne novine.

Donji Agići su udaljeni dvadesetak kilometara od Bosanskog Novog i ovaj dio podgrmečkog kraja je prije i poslije devedesetih godina bio različite nacionalne strukture stanovništva. Centralna škola okuplja još pet područnih odjeljenja, ali s neuporedivo manje đaka i slika je to gotovo svakog seoskog područja naše zemlje, gdje se tektonske promjene, posljedice ratnih dejstava, ne vide jedino u pejzažima.

“Primjera radi, 1979/1980. školske godine imali smo 1.297 đaka, a danas imamo 140. Ovdje imamo 97 učenika, a u ostalim školama po četiri ili pet đaka, u jednoj imamo 11, u drugoj dvoje”, rekao je Milenko Tomić, direktor OŠ Branko Ćopić u Donjim Agićima, napominjući da tradicionalno daju najbolje matematičare.

Međutim, mnogo je još razloga zašto ova ustanova treba da bude predmet interesovanja svima u BiH.

“Nikada nismo imali nijednu neprijatnost zbog međunacionalnog nerazumijevanja”, istakao je Tomić.

Prema njegovim riječima, među 48 zaposlenih je sedam Bošnjaka, a 38 odsto učenika je bošnjačke nacionalnosti.

“Imamo vjeronauke, ali ne nacionalnu grupu predmeta. Mi znamo za taj problem i to pravo, ali vi znate na kojem se nivou rješavaju ta pitanja. Dakle, što se nas tiče, nemamo predrasuda i prepreka da bilo šta provedemo”, rekao je Tomić, ističući da je stanovništvo naučeno živjeti zajedno i poštovati se u svakom smislu.

Zbog sve manjeg broja djece, odnosno đaka, kaže Trninić, manje je i interesovanja prosvjetnih radnika iz Srbije ili Crne Gore, kao što je to bilo nekada. Iako nepravedno, ovaj kraj očigledno nije dovoljno zanimljiv ni za privredna ni ekonomska ulaganja. S druge strane, objašnjava nam Lonićeva, poslije osmogodišnjeg rada s jednom generacijom doživjela ju je dijelom kao porodicu, s visokim stepenom uviđajnosti za situaciju kroz koju prolazi stanovništvo mjesta iz kojeg potiču i njeni preci.

Jer, život u maloj zajednici je kultura za sebe, s vrijednostima koje najbolje razumiju samo oni koji odrastaju u njima. Oduševljen sam Srđan Bašić, razredni starješina drugog područnog odjeljenja u OŠ Branko Ćopić u Donjim Agićima, kod Bosanskog Novog, kaže da je oduševljen načinom razmišljanja i djelovanja koleginice.

“Posebno sam ponosan zbog svih drugih okolnosti u kojima se nalazi ova zemlja”, istakao je Bašić.

 

Izvor: (Bportal.ba)

Prikazan film o džamiji Kušlat do koje se može doći samo pješice kroz šumu

$
0
0
 
Muratović je tom prilikom istakao da su snimili film o džamiji u koju se može doći samo pješice kroz gustu šumu.

“Inspiracija za ovaj film nam je bila priča pisca Azira Šabića i njegov roman ‘Kolanje krvi’. Nakon iščitavanja romana, ja sam odlučio napraviti ekranizaciju. Lokacija je jako nepristupačna, jer se gore može doći jedino pješice, uskim putem kroz šumu. To nam je bila glavna prepreka da se iznese filmska oprema gore. Međutim, ljudi iz Medžlisa Islamske zajednice Zvornik, i oko 80 mještana okolnih sela bili su na raspolaganju da se ta oprema iznese gore do džamije”, rekao je režiser filma.

Naglasio je da je Kušlat džamija jedna od najstarijih džamija na području Bosne i Hercegovine, zbog čega, kako je rekao, poseban značaj.

“To je jedna od starijih džamija u BiH. Film smo preveli i na turski jezik. Večeras je premijera ovdje, a nastavit ćemo prikazivanje filma i u svim većim gradovima BiH. Planiramo posjetiti i neke gradove u dijaspori, u Švicarskoj, Austriji i Njemačkoj. Na ljeto ide i Turska, odnosno Istanbul, Konya, Bursa, Ankara”, kazao je Muratović.

Premijeri filma u velikoj sali Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu je prisustvovao veliki broj građana Sarajeva.

Inače, Irfan Kasumović tumači lik Adila, glavnog junaka ove priče, a osim njega u filmu se pojavljuju Mirza Mušija i Elmir Krivalić. Film je rađen prema priči pisca Azira Šabića i njegovog romana “Kolanje krvi”, a scenarij su pisali Muhamed Berbić i Fajko Kadrić. Muziku za film potpisuje Armin Muzaferija.

Adil, junak filma, je saznao za nepristupačno mjesto do kojeg se može doći samo pješice, idući pola sata od glavnog puta kroz šumu. Kazali su mu da se na tom mjestu samo jednom godišnje klanja džuma-namaz i poželio da upravo on jednom prouči ezan i pozove vjernike na namaz. Želja će mu se ispuniti kada dođe s grupom prijatelja, s kojima priča o legendama vezanim uz ovo mjesto na koje dolaze derviši i ptice.

Film je snimljen u produkciji “One Moment Studio” iz Tuzle, a generalni pokrovitelj je turska Agencija za međunarodni razvoj i koordinaciju (TIKA).

Kušlat džamija se nalazi na putu između Zvornika i Konjević-Polja, tačno na mjestu gdje se rijeka Jadar ulijeva u Drinjaču, visoko na špicastoj stijeni Kušlat. Džamija se smatra jednom od najstarijih u BiH, a radi se o jedinstvenom vojnom vjerskom objektu izgrađenom u ranom osmanskom periodu, između 1460. i 1480. godine. Džamija je 1993. godine zapaljena, ali je prije tri godine u potpunosti obnovljena.

Izvor: Klix.ba

Zašto osobina radoholičara može, zapravo, biti korisna stvar?

$
0
0

Riječ “radoholičar” često ima negativnu konotaciju – i u mnogim slučajevima je to i opravdano. Raditi previše je često povezano sa velikim stresom, smanjenom produktivnošću, zategnutim odnosima i nezdravim balansom između posla i života. Ali, nekome taj stres znači motivacija za još više posla, i neko pod tim stresom najbolje radi. Niko od nas ne bi stigao pola od onoga što radimo, da ne tjeramo naše granice dalje nego što mislimo da možemo. Možda se možemo tako nazvati radoholičarima, ili smo samo jako vrijedni.

Evo zbog čega je biti alkoholičar dobra stvar, ali pod jednim jako bitnim uslovom:

RAD POBJEĐUJE TALENAT KADA TALENAT NE RADI DOVOLJNO

Za nekoga ko je radoholičar, ova rečenica je jako bitna, i predstavlja univerzalnu istinu. Inteligencija i talenat će vas dogurati daleko – zapravo, jako daleko. Ali na kraju dana, činjenica koja pobjeđuje sve ostale je koliko ulažete u ono što uistinu želite.

RADOHOLIČARI PREUZIMAJU ODGOVORNOST

To su ljudi koji prvi preuzimaju posao, ljudi koji su spremni raditi ono što drugi ne žele, ljudi koji druge ljude oslobađaju odgovornosti, kako bi je sami preuzeli. Istina, djelomice je to zbog toga što većina nas boluje od «ako želite nešto da se uradi dobro, uradit ćete sami» sindroma, ali nam u isto vrijeme to daje veći uvid i spoznaju da preuzimanje manjih poslova neće uticati mnogo na našu listu osnovnih zadataka.

SPREMNI SU RADITI BILO KAD, BILO GDJE I KVALITETNO

Na radoholičare se može osloniti u bilo koje doba dana, bez obzira na sve. Oni će bez oklijevanja “uskočiti” u posao sa oduševljenjem, voljom i entuzijazmom.

ONI NE STAJU DOK NJIHOVA MISIJA NIJE OSTVARENA

Da, ovo može izgledati nemoguće. I ne, ništa nikad nije zapravo savršeno. Ali nema ništa pogrešno u tome da se savršenstvo priželjkuje, i da se stalno ide ka tome. Radoholičari preuređuju, rade ponovo, počinju ispočetka, i istražuju scenarije sve dok ne dođu do nečega na što mogu biti ponosni.

ONI NAPREDUJU U SVOJIM KARIJERAMA

Radoholičari stignu gdje oni ćele, i stignu brže od ostalih. Zbog toga što su voljni uložiti vrijeme, oni shvataju svoja polja ili svoje struke mnogo efikasnije, i često ih doživljavaju nečim jako ličnim. Ovo znači uspjeh – kako lični, tako i profesionalni – i taj uspjeh je često postignut brzo i do u detalj.

ONI SU STRASNI. JAKO STRASNI.

Strast i trud pokazuju rezultate u bilo kojoj karijeri, i taj trud iza rezultata pokazuje da je krajnji rezultat nešto posebno.

KAKO ONDA POVLAČITE LINIJU IZMEĐU ZDRAVOG RADOHOLIČARA I RADNIKA U OPASNOSTI OD IZGARANJA?

Lako. Volite to što radite. Jedva čekate te duge noći i bljeskove inspiracije. Ulažete sve što imate, i kada se osvrnete – znate da je vrijedilo. Ako ne volite to što radite, a radite to 24/7, to je neodrživo. Ali, ako tražite više prostora za razvijanje jer jako želite taj razvoj – a ne samo zbog napredovanja u karijeri, nego i zbog toga što ne želite ostati tu gdje jeste i što želite testirati svoje granice – onda dajte svo svoje srce u posao.

Budite upoznati sa vašim granicama, pronađite i poštujte svoje sretne momente bez stresa, bukirajte putovanje koje s radošću iščekujete u budućnosti, i onda se vratite svojoj struci i nauci i podarite joj sve što imate. Tu definitivno nema ništa loše.

Izvor: Akta.ba

Ovako je čuveni Dostojevski poimao ljubav: Pročitajte i primijenite na sebi

$
0
0

Volite sve stvorenje Božije, i cjelokupno, i svaku mrvicu. Svaki listić, svaku zraku Božiju volite. Volite životinje, volite bilje, volite svaku stvar. Budeš li volio svaku stvar – i tajnu ćeš Božiju razumjeti u stvarima A shvatiš li je jednom, ti ćeš je posle neumorno početi poznavati sve dalje i više, svakodnevno- pisao je Dostojevski

Braćo, ne bojte se grijehova ljudskih, volite čovjeka i u grijehu njegovom, jer kad ko voli čovjeka i grešnog, to je već slika Božanske ljubavi, i vrhunac je ljubavi na zemlji.

Volite sve stvorenje Božije, i cjelokupno, i svaku mrvicu. Svaki listić, svaku zraku Božiju volite. Volite životinje, volite bilje, volite svaku stvar. Budeš li volio svaku stvar – i tajnu ćeš Božiju razumjeti u stvarima A shvatiš li je jednom, ti ćeš je posle neumorno početi poznavati sve dalje i više, svakodnevno.

I zavoljećeš, najzad, sav svijet vascijelom i vasionom ljubavlju. Životinje volite: njima je Bog dao klicu misli i tihu radost. Nemojte im je narušavati i remetiti, ne mučite ih, ne oduzimajte im radost, ne protivite se misli Božijoj. Čovječe, ne uznosi se, ne misli da si bolji od životinje: one su bezgrešne, a ti, sa svojim veličanstvom, ti samo gnojiš zemlju svojom pojavom, na njoj trag svoj gnojni ostavljaš posle sebe, – i to, avaj, skoro svaki, svaki između nas!

 

Djecu volite naročito, jer su ona bezgrešna kao anđeli, i žive da bi nas razdragala i usrećila; ona žive zarad čišćenja srdaca naših, kao neki putokaz za nas. Teško onome ko uvrijedi dijete…

 

Pred ponekom mišlju ostaneš u nedoumici, naročito gledajući grijeh ljudski, pa se zapitaš; „Da li treba silom pobjeđivati, ili smirenom ljubavlju?“ Svagda odlučuj ovako: „Pobijediću smirenom ljubavlju“. Odlučiš li se tako jedared za svagda, cio svijet ćeš moći pokoriti. Ljubavna smirenost je strašna sila, od svih najjača, nema joj ravne na svijetu! Svakog dana i časa, svakog trenutka nadgledaj samoga sebe i pazi na sebe, da ti izgled bude blago lijep.

 

Eto, prošao si pored malog djeteta, prošao si ljut, sa ružnom riječju, sa ozlojeđenom dušom; i nisi možda ni primijetio dijete, ali je ono tebe vidjelo, i lik tvoj, ružan i zao, možda je ostao u njegovom slabačkom i nezaštićenom srdašcu. Ti to ne znaš, međutim si možda već time bacio rđavo sjeme u njegovu dušu, a to sjeme će možda i porasti, a sve stoga što se nisi uzdražao pred djetetom, jer u sebi nisi odgajio pažljivu i djelatnu ljubav.

 

Izvor: (DEPO PORTAL)

 

Viewing all 178 articles
Browse latest View live